Promocija pomenute knjige održana je u književnom klubu albanskog kulturno-umjetničkog kluba “AGIMI”u Prizrenu pred mnogim, kako rekosmo, ljubiteljima pisane riječi gdje je autor knjige, biranim riječima, pojasnio zašto je došao na ideju napisati ovu knjigu te je “prebaciti” na teren drame koja, trenutno, spada u sam vrh gledanijih dramskih predstava u Prištini i drugim kosovskim gradovima.
Tema pomenute knjige je napisana na tri jezika, albanskom, bosanskom i engleskom. Sa albanskog na bosansk jezik knjigu je preveo Emsid Ameti, student na AUK (Američki univerzitet na Kosovu). Knjiga je vrlo interesantna jer nas vraća u period 90-tih godina prošlog vijeka i svih tragičnih događaja koji su se događali ne prostorima ex-Jugoslavije, kada su zbog Miloševićeve fašizoidne politike, stradali mnogi narodi na Balkanu, a ponajviše Albanci i Bošnjaci. Knjiga se odskora može naći na kioscima mnogih kosovskih gradova ali i u gradskoj biblioteci u Prizrenu.
Za čitaoce našeg web-portala, autor knjige te reditelj istoimene dramske predstave “Kariga e nxehte” ili “Vrela stolica”, Sokol Plakolli, između ostalog, ističe:
“Ovakve knjige trebaju pobuditi pažnju svih onih naroda koji su, devedesetih godina prošlog stoljeća, mnogo propatili pod čizmom balkanskog kasapina Slobodana Miloševića i njegovih pomagača kao i saradnika na ovim našim balkanskim prostorima. Dakle, glavni moj motiv za pisanje ove knjige bazira se na vjerskoj osnovi, odnosno, na bazi vjerskih knjiga, te je u pitanju vjerovanje da ako se nekome ne može suditi za sva zla koje je počinio na ovom svijetu, onda bi mu se trebalo suditi na onom drugom svijetu jer mnoge svjetske vjere ili oni koji propagiraju učenje neke svjetske vjere, vjeruju u onaj drugi svijet gdje ćemo svi mi odgovarati i za dobra, a mnogo više za loša djela osobno. Vjerujte pisao sam knjigu uz mnogo suza i emocija te sam se podsjećao na stradanja dva naroda, albanskog i bošnjačkog, te sam se uz suze sjećao i mnogih kosovskih majki koje su ostale bez svojih najbližih ali i majki Srebrenice gdje su ubijane i etnički očišćene mnoge porodice i prostori na teritoriji BiH upravo u vrijeme ratova na tim prostorima, a krajem devedesetih godina i ovdje kod nas na Kosovu. Što se tiče drame sa istim nazivom tj. ogromnog projekta koji se počeo raditi 2014-2015-te gdje sam ja reditelj, moram istaći čovjeka, velikog filmskog i dramskog umjetnika sa balkanskih prostora, dakle ne samo našeg, fenomenalnog Envera Petrovcija, koji mi je mnogo pomogao u stvaranju scene i biranju glumaca koji bi mogli odigrati mnoge potresne scene u samoj predstavi”.
“Pomenuta drama je jedno vrijeme bila zabranjena za izvođenje u Nacionalnom Teatru Kosova u Prištini od nekih individua koji su članovi nekih paralelnih struktura vlasti, a vrše ulogu ljudi koji staju u “odbranu” srpskog stanovništva koji ovdje živi kao da su oni ugroženi, gdje je tema za, neke koji ovdje žive, ali i na čitavom Balkanu, vrlo intrigantna no svi mi znamo kakvu je Milošević, sa svojim saradnicima, imao fašisoidnu politiku ne samo prema Albancima ili Bošnjacima već i drugim narodima na Balkanu ili u manjoj mjeri poput Slovenaca ili Hrvata te su (ponavljam) neke beznačajne individue pokušali da nam zabrane izvođenje same predstave kao da živimo u nekoj izolovanoj diktatorskoj državi no nisu uspjeli u tome. Recimo i to da smo mi smo već u Prizrenu prošle godine imali izvođenje ove drame koja je naišla na veoma veliki, pozitivni, odjek svih ljubitelja drame, ali i onih koje je tema zainteresirala te se tražila “karta više” za ovu dramu te njeno novo izvođenje možemo očekivati u ovoj godini i u Prizrenu i u drugim gradovima Kosova. Inače, knjige se mogu naći na svim kioscima kosovskih gradova kao i u mnogim gradskim bibliotekama, a imamo kontakte i sa državama u regionu te smo poslali veliki broj knjiga u Novi Pazar kao i u Sarajevo jer je prevedena i na bosanski i engleski jezik te nam je u bližoj budućnost i cilj izvođenje ove drame u tamošnjim teatrima gdje će, vjerujem, biti mnogo gledalaca jer ova tema,kako sam istakao, ne dotiče samo Albance već i Bošnjake koji žive na balkanskim prostorima”, kaže Plakolli.
Što se tiče njegovih planova za budućnost, mladi dramski pisac, glumac, književnik te naučni radnik kaže:
“U okviru nekih mojih planova u skorijoj budućnosti, ističe Plakolli, imamo namjeru da se suočimo i sa SANU, tj. Srpskom Akademijom Nauka i Umjetnosti u Beogradu jer im, prije toga, želim poslati jednu kopiju ove moje knjige kao i tamošnjem Ministarstvu kulture Srbije da bi pročitali knjigu i shvatili suštinu onoga što sam ja, ali i čitav moj narod kao i drugi pomenuti narodi Balkana, htio reći. Uzmimo primjer da su ovdje u Prištini, dakle, na Kosovu skoro održane dvije predstave od strane nekih poznatih filmskih i dramskih sa ovih prostora da bi, u neku ruku, pokušali “pomiriti” dva naroda, albanski i srpski, no ja vjerujem da se kroz te dvije predstave ne može to tek tako postići te je ova knjiga neka naznaka našeg mišljenja o nekakvom pomirenju pomenutih naroda. Pored ovoga, tj ove pomenute predstave, radim na još par predstava gdje se jedna od njih bazira na slična suđenja na onom drugom svijetu Hektoru i Ahilu, dakle radi se o Homerovim knjigama, te će,vjerujem i one biti popularne i gledane kao i ova pomenuta.
“Citirao bih rahmetli Aliju Izetbegovića, koji je pred svoju smrt, rekao za Srbe i sve one koji su počinili genocid nad drugim narodima na Balkanu -” oprostiti ali ne zaboraviti”. Dakle, to su velike riječi jednog velikog čovjeka jer ako blisku historiju vrlo lako i brzo zaboravimo ona će nam se uvjek ponavljati te moramo učiti i mnoge nove i mlađe generacije šta se sve dešavalo na ovim balkanskim prostorima u prošlom stoljeću. Nadajmo se da će ovo stoljeće biti mirno, demokratsko i okrenuto prozapadnim razmišljanjima te savremenom životu jer običnog balkanskog čovjeka ne interesuje ko je na vlasti već kako će moći pristojno živjeti bez svakodnevnog stresa koje siromaštvo prouzrokuje – istakao je književnik i dramski pisac, Sokol Plakolli za naš web-portal.
Izdvojili smo par inserata iz knjige “Kariga e nxehte”-“Vrela stolica” pomenutog autora…
Reporter: Sljedeći svjedok sa kojim s Slobodan Milošević trebao suočiti u Haškom Tribunalu trebala je biti jedna majka sa Kosova. Prenosimo vam njezinu reakciju na vijesti o njegovoj smrti.
Majka sa Kosova: Uništio je moju porodicu. Osramotio i silovao je moje kćeri naočigled svih. Ubio je mojih petoro sinova i moga muža. Zaklao je mojeg jedinog unuka preda mnom. Silom je izvukao bebu iz stomaka svoje majke. Uništio je moju porodicu (stara žena plače). Željela sam se susresti sa njim oči u oči i reći mu, na očigled čitavog svijeta, da mi je izvadio oči i da mi je presjekao jezik kako ne bih mogla govoriti. Željela bih mu pljunuti u lice prije nego je umro, ali je sada mrtav i kasno je za sve. Sve što mogu raditi čekati na suđenje na Sljedećem svijetu…
