“U Srbiji ne postoji suočavanje sa prošlošću u društvu, jer suočavanje s prošlošću uvijek podrazumijeva i suočavanje sa odgovornošću”, rekao je Pančić na tribini u Nezavisnom društvu novinara Vojvodine (NDNV).
Kao primjer za nesuočavanje sa prošlošću i odgovornošću, on je naveo NATO bombardovanje Srbije iz 1999. godine, po onome kako o njemu i danas izvještavaju mediji u Srbiji, “kao da je došlo niotkuda, odnosno kao da prije toga nije već deceniju trajali ratovi i kao da Srbija nije imala ništa s tim ratovima”.
Pančić je ocijenio da je na sceni u Srbiji sprega nacionalizma, tribalizma i organizovane religije.
Šta se desi kad se historiji oduzme kontekst?
Historičar Milivoj Bešlin rekao je da je primjer sa NATO bombardovanjem ilustracija šta se desi kada se historiji oduzme kontekst, jer se onda otvara prostor za falsifikovanje historije.
“Srbija 2020. godine, bila ona Vučićeva ili Đilasova, duboko je identifikovana sa zločinima iz devedesetih godina 20. vijeka – to je široki konsenzus oko nacionalizma”, ocijenio je Bešlin.
Prema njegovim riječima, krivična odgovornost za počinjene zločine uvijek je individualna, ali političku odgovornost snosi cjelokupna politička elita.
“Odgovornost može da bude i moralna i ona pripada čitavom srpskom društvu i građanima”, ocijenio je Bešlin i dodao da je ideologija nacionalizma usađena duboko u temelje društva u Srbiji, do te mjere da ljudi više ne razlikuju nacionalni identitet od nacionalističke ideologije.
Dodao je da je medijska slika u Srbiji danas daleko najgora u Evropi i naveo da “preobučeni radikali na vlasti” danas na nacionalnim televizijskim kanalima i tabloidima zapravo emituju “Radikalske talase”, emisiju Srpske radikalne stranke iz devedesetih godina prošlog vijeka.
“Preobučeni radikali na vlasti su zaista fatalno promijenili krvnu sliku Srbije. Spala im je evropska pozlata i vratili su se onome što najbolje znaju da rade”, naveo je Bešlin.
On je ocijenio i da ponašanje Srbije prema Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini svjedoči da smo “opet na ivici novog balkanskog sukoba”.
Bešlin je rekao da ga “plaši” protežiranje pojedinih medija da Mlađan Đorđević, bivši savjetnik bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, bude protivkandidat predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću na predsjedničkim izborima 2022. godine i rekao da je u pitanju “ruski čovjek” i da on nije nikakva alternativa Vučićevom režimu.
Dodao je da ga plaši “fašizam sa tašnama i mašnama” Narodne stranke Vuka Jeremića i ocijenio da je takav fašizam daleko opasniji od fašizma Pokreta Dveri Boška Obradovića.
“Pisac Mirko Kovač je govorio da je elita gora od rulje i to je danas u Srbiji očigledno”, ocijenio je Bešlin.
Gruhonjić: Premalo solidarnosti u medijima
Novinar Dinko Gruhonjić ocijenio je da među “ono malo” profesionalnih medija u Srbiji ima “premalo solidarnosti”, a društvena alternativa se svodi na “opsjednutost Vučićem”.
“Još od 2012. godine, kada su presvučeni radikali došli na vlast, ne mogu da prestanem da se čudim onima koji se svaki dan čude potezima Vučićevog režima. Kako mogu da se čude, da li to znači da su imali neka očekivanja od Aleksandra Vučića? Oni koji se predstavljaju kao društvena i politička alternativa neprestano se bave Vučićem, umjesto da se organizuju i Srbiji ponude jedinu pravu alternativu, a to je borba protiv nacionalizma”, kazao je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, neprestano bavljenje Vučićem je zapravo “izgovor za lijenost, nerad, nesposobnost i nedostatak ideja”.
“Toliko bavljenje Vučićem dovelo je do toga da je cijela Srbija počela da liči na Vučića. Njegovi navodni najžešći kritičari su se zapravo pretvorili u Vučića. Uhvatio ih je stokholmski sindrom, zavoljeli su svoga otmičara”, ocijenio je Gruhonjić.
Tribinu “Medijski muk o prošlosti” organizovao je Forum ZFD iz Beograda, a održana je u novom Media Hubu NDNV-a u Novom Sadu.
