Svako od nas bi mogao, barem dijelom, da se pronađe u ovome… Pismo vam prenosimo u cjelini.
Drago dijete
Sada još nisam ostarila, a kada me budeš video takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj da me razumiješ. Ako se isprljam u vrijeme ručka i ako ne mogu sama da se obučem, budi strpljiv…
Sjeti se samo sati, koje sam potrošila dok sam te tome naučila… I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovno, nemoj me prekidati, saslušaj me… Kada si bio mali, morala sam da ti istu priču čitam uvijek ponovno, prije nego što si utonuo u san…
Ako ne budem želela da se kupam, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam morala da te jurim i izmišljam milion razloga kako bi ti ušao u kadu… Kad spaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati sa podsmijehom na licu… Ja sam tebe naučila mnogo stvari: pravilno da jedeš, pravilno da se obučeš, da se suočiš sa životom…
Ako nekad dok pričamo zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati… Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da znaš da me saslušaš…
Ako ne budem želela da jedem, nemoj me prisiljavati. Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne… Kada mi umorne noge više ne dozvole da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake…
I ako ti jednom kažem, da više ne želim da živim, da želim da umrem, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, željela samo najbolje i da sam pokušala da te pripremim na putovanje života…
Ne budi tužan, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćnim, kada me budeš gledao pored sebe takvu… Budi mi oslonac, pomozi mi da završim putovanje sa ljubavlju i strpljenjem…
Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvala samo za tebe!
