Protekle nedjelje je naša novinarska ekipa posjetila tu školu te porazgovarala sa direktorom te škole, gospođom Dragom Babačić-Marković, dugogodišnjim pedagogom koju svi podjednako poštuju i cijene, počevši od njenih kolega i koleginica, nastavnika i učitelja te do učenika kao i njihovih roditelja koji imaju samo riječi pohvale za sve ove godine njenog rada na čelu ove obrazovne Ustanove.
Uz selam čitaocima našeg web-portala te zahvalnost što smo ih posjetili, uvažena gospođa Draga Babačić-Marković, između ostalog, ističe:
– Ako krenemo, pri ovom razgovoru za vaš medij, kakvi su nam uslovi za rad u ovoj multietničkoj osnovnoj školi mogu reći da oni nisu zadovoljavajući te smo se godinama obraćali svim relevantnom obrazovnim Institucijama na Kosovu kao i u našem regionu. Međutim, za ovu školsku godinu imamo mnogo obećanja od predsjednika opštine Peć da je vrijeme da se cijela zgrada naše škole renovira da bi se ispunili bar osnovni standardi za rad sa djecom gdje je, samim tim, predviđena izgradnja fiskulturne Sale koju naša škola još uvijek nema te još puno toga, no po svemu sudeći, i zato neće biti novca jer se trebaju naći mnogo veći broj donatora za izgradnju pomenutoga te smo tu, gdje jesmo, nažalost. Dakle, u ovom našem Pećko-Istočkom regionu ova multietnička osnovna škola broji najveći broj bošnjačke djece te je naša škola, realno rečeno, prioritetna za renoviranje od mnogih drugih u našem regionu. Uzmimo primjer, da je Usmen Baldži, zamjenik Ministra za Obrazovanje u Vladi Kosova već u trećem mandatu, obećao više puta da će pomoći no nije, a ja sam još 2012-te godine predala jedan projekat u vezi pomenutog koji još uvijek nije stavljen u prioritete. Što se tiče samih udžbenika za naše učenike, oni još uvijek nisu otštampani, tj nisu izašli iz štampe udžbenici za deveti razred na našem jeziku kao i neki udžbenici za nacionalne predmete što je veliki minus. Znači, to je nešto što nam je neophodno jer samim tim što naši učenici nemaju adekvatne udžbenike, oni se ne mogu pravilno školovati dok se naš nastavni kadar doista trudi da im izađe u susret da bi imali bolje rezultate tokom trajanja školske godine. Samim tim, poenta moje priče je da se, vjerovatno, treba uključiti i naša dijaspora koja bi pomogla finansijski da se pomogne obrazovanje naše, bošnjačke djece u ovom regionu jer ako čekamo na nadležne Ustanove teško ćemo dočekati nešto novo. Uzmimo za primjer da naša ovdašnja bošnjačka omladina iz ovog regiona Kosova završava Biznis fakultet u Peći te Edukativni fakultet u Prizrenu tako da imamo ovdje jedan broj nastavnog kadra sa tih Fakulteta koji su ovdje zapošljen i te su se pokazali kao vrlo dobri, no sa druge strane imamo i veliki broj svršenih, fakultetski obrazovanih omladinaca, koji se nisu mogli zaposliti te je opasnost da će svi oni otići vani, tj u države zapadne Evrope, za nekim boljim životom. Dakle, na njih se treba obratiti pažnja jer oni neće sjedeti skrštenih ruku te će, kako rekoh, otići vani, a mi bez školovane bošnjačke omladine nećemo imati nikakvu budućnost ili pak neke rezultate u našoj zajednici — ističe gospođa Babačić-Marković.
– Što se tiče školske biblioteke ona se koristi vrlo mnogo jer se veliki broj knjiga koristi u našem nastavnom planu i programu, a kada je u pitanju kompjuter, odnosno internet ovdje ga koristimo da bi saznali nešto što ne znamo. Dakle, oko toga moramo svi mi, i nastavnici i roditelji, zajednički raditi te kontrolirati djecu u radu sa internetom jer koliko je internet dobar toliko predstavlja i opasnost za našu omladinu i našu djecu jer oni iz mlađih generacija još uvijek ne znaju selektirati što valja i što je dobro u radu sa kompjuterom. Dakle, skoro smo otvorili novi i savremeni školski kabinet gdje smo dobili 15 kompjutera, donacijom iz inostranstva, koji će nam koristiti u radu sa učenicima. Ako govorimo o saradnji na relaciji naših kolega iz albanske i naše zajednice, mogu reći sve najbolje jer nikad nismo imali neki konflikt na nacionalnoj osnovi te sam posebno ponosna na tu činjenicu. Ovdje se, dakle, radi u dvije nastave, tj u nastavama na bosanskom i albanskom, te se zajedno pripremamo za čas, pa i družimo nakon časova te kada imamo neku svečanost na opštinskon nivou uvjek imamo zajedničke nastupe na kulturno-umjetničko-sportskom planu bošnjačke i albanske djece što je veliki plus za sve nas. Uzmimo za primjer da u našoj školi imamo i veliki broj talentirane djece iako nemamo još uvijek, kako rekoh, fiskulturnu Salu no naša djeca su prirodno talentirana, a ovdje u Vitomirici imamo i sportske klubove gdje se mogu pripremati za neka takmičenja u sportu ako je potrebno.
Što se tiče poruke vašim čitaocima, a posebno bih poručila onima koji nešto znače u Obrazovanju kosovskih učenika, posebno učenika iz bošnjačke zajednice, da malo više obrate pažnju na neke projekte koji su prioritetni za obrazovanje bošnjačkih učenika u našem regionu i našoj školi te da nadležni više obilaze naše područje jer se on uvjek izuzima, tj da se svi regioni Kosova gdje u većini živi i egzistira bošnjačka zajednica podjednako posjećuju, a ne da se dijelimo. Dakle, ne treba niko da se nađe uvređen u ovoj mojoj priči jer je to moje osobno mišljenje dok bi poruka poruka mladima, tj bošnjačkim fakultetski obrazovanim ljudima, bila da nastave da rade na izgradnji svoje ličnosti u opštem obrazovanju za neku bolju budućnost naše zajednice od koje ćemo svi mi imati koristi -istakla je direktor multietničke osnovne škole “7. Septembar” u Vitomirici, Draga Babačić – Marković kojoj, kao i njenim kolegama u obrazovanju bošnjačke djece u Pećko-Istočkom regionu, želimo puno uspjeha u daljem radu.
