Poziv, procedura i protokol
Imam Mahir ef. Ćosić me je pozvao ispred Islamske zajednice Bošnjaka Turku na komemoraciji posvećenoj dvadesetoj godišnjici od srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima. Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv i radovao se susretu sa Bošnjacima u Finskoj, kao i sa zvaničnicima u ovoj prijateljskoj državi koji su pozvani da prisustvuju komemoraciji…
No, prije desetak dana od zakazanog datuma komemoracije u Turku nazvao me telefonom Aziz ef. Šabić, u svojstvu glavnog imama, a onda mi napisao i poduži e-mail, da me upozori da ne dolazim u Turku zato što je on zaobiđen i zato što bi moj dolazak na ovaj način mogao izazvati podjelu među Bošnjacima i muslimanima u Finskoj… Aziz ef. se pozivao na svetost procedure i protokola… nije objasnio koje i čije…
Pošto više nemam detaljan uvid u odnose unutar Islamske zajednice, upozorenje Aziza ef. Šabića na svetost procedure i protokola shvatio sam, ozbiljno i otkazao sam svoj odlazak u Turku na zakazanu manifestaciju… prekršio sam moje obećanje zbog Šabićeve procedure i protokola…
Shvatio sam da to što ja radim nije procedura i protokol Islamske zajednice pa se uglavnom tumači kao moja podjela među Bošnjacima i muslimanima…
To je teška sumnja a još teža optužba…
Stoga sam odlučio da se povučem i da ništa ne radim što nije procedura i protokol IZ-e a što može izazivati sumnju kod odgovornih ili najodgovornijih u Islamskoj zajednici. Kojim, koliko zapažam, ima jako mnogo.
Ispričao sam se imamu Mahir ef. Ćosiću i poslao mu moje pismo-poruku za Džemat Turku, koju, kao pouku, ovdje objavljujem u cijelosti:
Poziv na obilježavanje 20 godina od genocida nad Bošnjacima
Poštovani Džematski odbor Turku, Finska,
Es-selamu alaikum!
Prije nekoliko mjeseci Mahir ef. Ćosić me je pozvao u Finsku na obilježavanje 20 godina od genocida nad Bošnjacima.
Poziv sma prihvatio sa zadovoljstvom zato što se još uvijek osjećam odgovornim, iako formalno nisam više dužan, za sve što se tiče Bošnjaka ma gdje bili, i Bosne ma šta bilo.
Radovao sam se susretu sa Vama. Nije lahko, ali nije mi teško putovati bilo gdje radi Bošnjaka, kojima je drago da ih posjetim, koji se mojom posjetom ujedinjuju oko općeg dobra na zajedničkom putu te koji iskreno misle i rade za Bosnu.
Sretna je okolnost da sam od 12. do 14. oktobra ovdje u Kielu, blizu Hamburga, na tradicionalnom godišnjem Globalnom ekonomskom simpoziju, gdje se sastaju visoke ličnosti iz političkog, ekonomskog, kulturnog i vjerskog svijeta.
Počastvovan sam pozivom da budem jedan od govornika na ovom prestižnom globalnom simpoziju, gdje ću govoriti o moralnim vrijednostima u poslovanju.
Hvala Vam što ste mi kupili kartu da dođem u Vaš džemat, Turku, u Finsku.
No, žao mi je što nisam u mogućnosti da ispunim Vašu želju.
Međutim, mnogo više mi je žao što ne mogu ispuniti moje obećanje. Jer, oduvijek sam poštivao i ispunjavao moja obećanja.
Bez namjere da bilo koga okrivljujem, posebno ne Aziz ef. Šabića, ali poruka koja mi je poslana ne samo iz Finske, već i iz Sarajeva, da bi moja posjeta mogla podijeliti Bošnjake i muslimane u Finskoj oduzela mi je pravo da Vas posjetim pa Vam se umjesto toga hoću obratiti mojom pismenom porukom, koju, ako vam je prihvatljiva, možete pročitati ljudima koji dođu na obilježavanje 20 godina od genocida nad Bošnjacima. I, ako Vam nije teško, ispričati me zbog mog nedolaska. Jako mi je žao zbog toga, ali tako nam je stanje, koje ćemo, ako Bog da, mijenjati na radost i dobro svih Bošnjaka. Ako Bog da!
Draga braćo i sestre,
Dobri Bošnjani u Finskoj,
Poštovani prijatelji,
Dvije decenije od genocida nije dug period, ali jest kritičan za naše pamćenje. Nekad je dovoljno dvadeset minuta da se zaboravi ono što se ne želi upamtiti. Nekad dvadeset dana može da nas udalji od sjećanja na ružne stvari. Ponekad dvadeset mjeseci je predugo pomatiti ono što nam zamara dušu. A tek dvadeset godina nekima je kao dvadest vjekova bola i patnje u duši. Ali duša ne smije da se preda. Bošnjačka duša mora da pamti genocid. Ne smije bošnjačka duša nikad da zaboravi. Svoje pamćenje o genocidu bošnjačka duša mora da prenosi na svoju djecu i svoju unučad. Posebno na onu djecu i unučad koja su rođena dok se događao genocid prije dvadest godina.
Priča o genocidu nad Bošnjacima nije nikad i nikad neće biti do kraja ispričana. Od sada pa dovijeka priča o genocidu nad našim narodom je obaveza, farz, svakom Bošnjaku i Bošnjakinji ma gdje bila, ne zbog osvete, veće zbog opomene da moramo biti kao jedna duša i jedno tijelo u odbrani našeg prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.
Prema tome, sloga i solidarnost Bošnjaka nije dobra volja pojedinca i grupe, tj., džemata. Sloga i solidarnost Bošnjaka, ma gdje bili je farz-i ajn, tj., lična odgovornost, koja podrazumjeva “biti ili ne biti” za svakog od nas pojedinačno, kao i za cijelu našu naciju i našu matičnu državu Bosnu.
Genocid prije dvadeset godina je završen. Ali, opasnost od novog genocida nije završen. Stoga, svi Bošnjaci svijeta moraju znati da im je sveta obaveza da urade sve što je u njihovoj moći da se osposobe za odbranu od mogućeg novog genocida. Jer, novi genocid protiv njih nije isključen. Zato što oni koji negiraju genocid, spremni su opet počiniti genocid. Oni koji ne priznaju svoj grijeh, ne traže oprost. A oni koji ne traže oprost, ne može im se oprostiti. Umjesto priznanja počinjenog grijeha, oni čini novi grijeh, koji nas podsjeća na uvod u novi genocid.
Oni nam negiraju pravo na jezik. Oni nam otimaju riječ. Oni nam otimaju zemlju. Oni nam otimaju dom. Oni nam otimaju domovinu. Oni nam osporavaju pravo na državu. Oni nam truju dušu i ubijaju mozak. Oni nam udaraju na obraz. Oni nam gaze čast i ponos. Oni kupuju potkupljive ljude da nas iznutra potkopavaju i guraju u jamu. Oni traže, i nažalost, nalaze izdajnike, koji prodaju našu čast i slobodu. Oni nas svakodnevno provociraju i ponižavaju. Oni gaze naša temeljna ljudska prava. Oni nisu odustali od ponovnog genocida. To mora svaki Bošnjak i Bošnjakinja da zna.
Mi u svijetu imamo mnogo prijatelja, ali naša sudbina nije u njihovim rukama. Mi nismo njihova briga. Naša birga je samo naša briga. I naša muka je samo naša muka.
Dakle, naša sudbina je u našim rukama. Niko nam neće pomoći ako mi nismo sposobnii da pomognemo sami sebi, ako mi sami nismo sposobni da se oslobodimo ličnih sujeta i opasnih sebičnih podjela.
Bošnjaci se ne smiju poigravati sa svojom sudbinom zbog svojih potomaka, kojima duguju bolji i sigurniji život sa vjerom i nadom da više nikad i nigdje neće biti genocida.
Oni Bošnjaci koji ne znaju voditi neka slijede. A oni koji ne znaju ni da vode ni da slijede, neka se sklone. Neka puste one koji znaju da vode i da slijede. Jer, dvije vrste ljudi su štetni i beskorisni: Oni koji ne znaju da vode i oni koji ne znaju da slijede.
Prema tome, svi Bošnjaci svijeta treba da u svojoj duši i u svom umu usvoje ovih šet temeljnih načela protiv genocida:
Prvo načelo je da je svaki Bošnjak odgovoran za drugog Bošnjaka u smislu da mora da brine o njemu pa ako ne može da mu pomogne, neka mu ne odmaže.
Dakle, Bošnjak Bošnjaku mor biti POMOĆ a nikako SMETNJA!
Drugo načelo je da svaki Bošnjak mora biti pošten prema drugom Bošnjaku u smislu da ga neće prevariti.
Dakle, Bošnjak Bošnjaku mora biti ISKREN a nikako DVOLIČAN!
Treće načelo je da svaki Bošnjak poštuje ugled drugog Bošnjaka na način da poštuje svoju i njegovu datu riječ.
Dakle, Bošnjak Bošnjaku mora biti POUZDANI PARTNER a nikako PREVARANT!
Četvrto načelo je da je svaki Bošnjak štit drugom Bošnjaku u zaštiti njegove slobode.
Dakle, Bošnjak Bošnjaku mora biti štit za NJEGOVU SLOBODU a nikako razlog za NJEGOVO ROPSTVO!
Peto načelo je da je svaki Bošnjak odan Bošnjaku u životu i poslu pa ga neće ostaviti u nevolji.
Dakle, Bošnjak Bošnjaku mora biti ČVRST OSLONAC a nikako IZDAJNIK!
Šesto načelo je da je život svakog Bošnjaka svet za savkog Bošnjaka na način da ga nikad neće ostaviti samoga da ga dušman progoni i ubija.
Dakle, Bošnjak Bošnjaku mora biti BRAT I PRIJATELJ a nikako DUŠMAN!
S ovim mislima, dragi moji Bošnjaci, želim Vam svako dobro sa dovom Milostivom Allahu da nas poštedi iskušenja kojih nismo dorasli ni kao pojednici ni kao zajednica.
Iako nisam s vama tijelom, hoću da vjerujeta da sam s vamo punom dušom i iskrenim srcem, učeći ovu dovu:
Sveznajući Allahu, pouči nas jedinstvu u vjeri i ljubavi!
Svemogući Allahu, osnaži nas u bratstvu i prijateljstvu!
Milostivi Allalhu, omili nam slogu i solidarnost na putu našeg uspjeha na ovom i spasa na drugom svijetu!
Amin!
Bošnjaci na djelu pokazali da ih objedinjujem
U međuvremenu nazvao me jedan Borac, koji trenutno živu u Helsinkiju i zamolio me da ipak dođem u Turku, jer veliki broj Bošnjaka se spremio da dođe na zakazanu manifestaciju…
Nisam mogao odbiti taj drugi poziv… prihvatio sam da putujem cijeli dan u petak da bi došo do Helsinkija kako bi u subotu, tj., jučer-navečer, prisustvovao jednoj od najljepših manifestacija dosada…
Aziz ef. Šabić je bio u krivu i pokazao da nije dorastao emaneta glavnog imama… sebičnost je ružno svojstvo od kojeg se treba liječiti…
Sretan sam što su mi Bošnjaci na djelu pokazala da ih ne dijelim, već da su naši susreti od koristi za našu vjeru, narod i državu…
Oni koji još uvijek misle da imaju monopol na vjeru, narod i državu u Bošnjaka, moraju pod hitno mijenjati strategiju i shvatiti da svi zajedno možemo, moramo, tj., nemamo kud već da svi zajedno radimo na zaštiti od mogućeg genocida….
Hvala Mahir ef. Ćosiću!
Hvala Borcu Bošnjaku!
Hvala svim Bošnjacima i Bošnjakinjama, koje su sinoć bile u Turku u Finskoj… hvala im što su od sinoć jedinstveniji više nego ikada…
Hvala i Aziz ef. Šabiću koji nam je pomogao da napravimo razliku između iskrenog i dvoličnog Bošnjaka… koji nas je ujedinio i osnažio na putu prave sloge i jedinstva…
Učim dovu Allaha Milostivom da Aziz ef. Šabića uputi na pravi put a sve odgovorne u našoj Islamskoj zajednici da Allah Sveznajući pouči da rade svoj posao savjesnio i odgovirno za dobrobit sviha nas… za dobrobit naše vjere, naše nacije i naše države.
Amin!
