Poznato nam je da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povinovao riječima Svevišnjeg: A kada završiš, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obraćaj! Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, se ne obraća molitvom nikome do svome Gospodaru, dž.š. u jednom vjerodostojnom hadisu stoji: U džennet će, bez polaganja računa, iz moga ummeta, ući sedamdeset hiljada. To su oni koji ne traže da im neko drugi uči rukju, niti se liječe prženjem bolesnog dijela tijela, nisu sujevjerni i oslanjanju se na svoga Gospodara.
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je pohvalio zato što oni ne traže da im neko uči rukju, a rukja spade u dovu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio rukju i sebi i drugima, ali nikada nije tražio da mu drugi uči. Postoji i verzija u kojoj se kaže:…niti drugima uče rukju… ali je slaba i pogrešna, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje svome ummetu da čini dovu, te podučava da se dova ne može ogledati u tome da bude upućena čovjeku. Onaj koji se ne moli i ne traži od ljudi, ili bolje rečeno onaj koji se mol ii traži samo od Allaha je bolji od onoga koji se moli i traži od ljudi. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je najbolji Ademov potomak.
Ako čovjek moli Allaha za drugoga dok je ovaj odsutan, za očekivati je da će se takva dova uslišati prije nego kada bi se molio dok je ovaj prisutan, upravo iz razloga što su u prvom slučaju namjere iskrenije i ostavljena je manja mogućnost licemjerstvu. Stoga, kako neko može poistovjetiti dovu čovjeka koji moli za drugoga bez da mu to ovaj zahtjeva sa dovom onoga od kojeg je zatražio drugi čovjek da čini dovu za njega? U hadisu stoji: Dova koja se najčešće usliša jeste kada čovjek moli za svoga brata u njegovom odsustvu. Muslim u svome Sahihu prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: Kada se čovjek moli za brata muslimana u njegovom odsustvu, Allah, dž.š, mu dodijeli meleka. Tako da kada on zamoli Allaha za svoga brata, taj melek uzvikne: Amin, dao ti Allah isto to!
Čovjek traži od drugoga da mu pomogne shodno njegovim mogućnostima, a sasvim normalno je da čovjek može uputiti dovu Allahu i tržiti od Njega. Dozvoljeno je čovjeku od drugoga tražiti da učini dovu za njega, isto kao što je dozvoljeno od njega tražiti da nam pomogne u bilo kojem poslu gdje nam je njegova pomoć dobrodošla.
Fetve, Ibn Tejmijje
Izvor : Islamika.net
