Bosanskohercegovačka pjevačica ležala je u bolnici više od tri nedjelje, gdje je izgubila mnogo kilograma, a u narednih godinu dana treba ići na hemoterapije. Prvu je imala prije nekoliko dana. Trenutno se oporavlja na Bjelašnici, gdje je posećuju rodbina, prijatelji i kolege. U ekskluzivnom intervjuu za beogradski Kurir Donna Ares je otvoreno govorila o ovoj temi…
– To da sam bolesna teško mi je palo. Bilo mi je krivo, a ne žao, jer sam imala velike planove za ovu i iduću godinu. Isplakala sam se prva dva dana i onda sam okrenula ploču. Prihvatila sam bolest kao izazov da je pobijedim, kao neko prolazno stanje. Neću se predati i spremna sam da idem do kraja.
Kada si doznala da si bolesna?
– Postigla sam besprijekornu liniju treningom i vježbama, zdravom hranom i bila sam preponosna zbog toga. U tom sam kratko uživala jer polovinom ljeta osjetila sam da mršavim i gubim energiju, ali sam mislila da je to zbog posla.
Kakve si simptome imala?
– Umor prije svega, mislila sam da je od promjene klime, putovanja. Imala sam hiljadu opravdanja. Ovo je tiha, podmukla bolest, koja ne boli! Onda su počele temperature iz čista mira, i to je već bio znak da nešto nije u redu. Otišla sam na pregled i rekli su mi da moram da uradim detaljne analize. Ostavili su me u bolnici i za sedam dana sam doznala dijagnozu – karcinom, metastaze, loše vijesti.
Kako si reagovala kada su ti ljekari saopštili da imaš rak?
– Nikada nisam ležala u bolnici i osjećala sam se kao Alisa u zemlji čuda. Sve mi je bilo nepoznato i sve me je prilično frustriralo. Stalno vađenje krvi, infuzije, transfuzije, život se promijenio preko noći, sve me to pomalo bunilo, ali vrhunska njega sestara i doktora mi je pomogla da lakše podnesem sve to. Ležala sam mjesec dana, i tek prije nekoliko dana stala sam na noge i sada šetam na Bjelašnici svaki dan, udišem čist vazduh i pripremam se za sljedeću hemoterapiju.
Ko ti je dao najveću podršku?
– Ja nisam bila toliko bogata da ulažem u medije i u reklamu kao moje kolege, pa se o meni slabije pisalo, ali sam zato mnogo uložila u ljude i prijatelje širom svijeta, i ta mi se podrška sad vraća. Ljudi svih vjera se mole za moje zdravlje, žele najljepše želje, šalju mi poruke podrške i nema ništa jače i ljepše od te čiste i iskrene ljudske pažnje. To je veliki vjetar u leđa. A kako ja stvarno nisam ona što bi pala na koljena, kao što pjevam u pjesmi, tako na neki način pokušavam i da dajem podsticaj drugim oboljelima da se ne predaju, da idu dalje, da je to prolazno stanje i da treba ostati čvrst u glavi.
Kakvu poruku iz ovoga izvlačiš?
– Nema predaje šta god da vas zadesi. Čovjek treba hrabro da se suoči sa situacijom i sa samim sobom. Samo naprijed i bez straha, s vjerom u sebe, medicinu, alternativu, u Boga. Nema greške, i uz podršku kakvu ja imam u ovom trenutku, ne vidim razlog da spustim glavu i klonem. Boriću se do kraja jer ja to mogu.
