Svega nekoliko mjeseci bilo je potrebno da humanitarna akcija “Kosa ljubavi” postane jedna od najuspješnijih humanitarnih akcija uopće u Hrvatskoj koje su pokrenute posljednjih godina. Radi se o akciji u okviru koje se pramenovi kose doniraju za potrebe izrade vlasulja za oboljelu djecu koja su ostala bez kose tijekom medicinskih terapija.
Kako kaže Biljana Bjelajac – Poznić, predsjednica Udruge “Kosa ljubavi”, za cijelu akciju “krivac” je proljetna posjeta frizerskom salonu njene radne prijateljice.
“Ona je odlučila ošišati svoju kosu i donirati je u humanitarne svrhe za potrebe izrade vlasulja. Tada smo shvatile da se to ne može napraviti u Hrvatskoj jer nije postajala udruga niti bilo kakva akcija koja bi to omogućila. Moglo je se to napraviti u Americi, Srbiji i brojnim drugim zemljama svijeta ali ne i u Hrvatskoj. Tada smo odlučili krenuti s ovom inicijativom”, prisjeća se Bjelajac-Poznić.
Sama inicijativa vrlo brzo je napredovala, pa se o mogućnosti doniranja kose čulo širom Hrvatske. Logičan slijed je bio osnivanje udruge što je napravljeno u lipnju. U međuvremenu u inicijativu se uključilo više od 400 frizerskih salona u Hrvatskoj, a početkom školske godine priključile su se i neke od osnovnih i srednjih škola.
“Iskreno, kada smo kretali u sve ovo nismo niti sanjale da ćemo ovako brzo uspjeti sve ovo napraviti i animirati ne samo građane u Hrvatskoj nego i mnoge koji su za nas čuli i u drugim zemljama svijeta”, ističe Bjelajac-Poznić.
Pošiljke iz cijelog svijeta
Danas na adresu udruge pramenovi kose svakodnevno pristižu iz cijele Hrvatske, ali i svijeta. Redovite su pošiljke iz BiH, a pramenove kose dobijaju i iz Srbije, Slovenije, Austrije, Njemačke… Pramenove kose dobijali su i iz Japana, Kine, SAD-a…
Rezultat svega je da su do sada prikupili više od 3.000 doniranih repova kose pri čemu novi iz dana u dan pristižu. I dobna granica osoba za donaciju kose je spuštana sa širenjem i rastom inicijative pa se tako udruzi za potrebe izrade vlasulja mogu javiti sve osobe od pet pa do 35 godina.
“Osnovni cilj inicijative je izraditi što veći broj vlasulja za potrebe djece koja su tijekom kemoterapija i sličnih medicinskih terapija ostala bez kose. Naime, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne pokriva troškove izrade vlasulja, a djeci je jedna od najvećih želja, kada nakon terapija ostanu bez svoje kose, da opet imaju kosu. Na ovaj način želimo da im vratimo osmijeh na lice”, kaže Bjelajac-Poznić.
Iz udruge navode kako bi najviše voljeli kada bi svima odmah mogli osigurati vlasulje, ali radi svih tehničkih problema i potrebnih sredstava prednost imaju oboljeli od raka i leukemije. Kada se riješe ti hitni slučajevi na red će doći i osobe koje boluju od drugih bolesti.
Osnovni preduvjeti donirane kose su da je ona minimalne dužine 20 centimetara. Mora biti čista, suha i neoštećena. Prilikom šišanja rep ili pramen kose veže se gumicama i pakuje u najlon vrećicu koja se potom šalje na adresu udruge. Donirana kosa može biti i farbana pa se tada od nje izrađuju vlasulje za žene dok se vlasulje od prirodne kose izrađuju za djecu.
U potrazi za sredstvima
Donirani repovi i pramenovi kose kada se prikupe šalju se vlasuljarima kako bi izradili vlasulje za potrebe osoba u evidenciji udruge. Trenutno imaju 19 osoba na čekanju za izradu vlasulje, a do sada je udruga izradila i predala tri vlasulje. Još tri će biti izrađene i predane do kraja ove godine.
“Donirane kose imamo dovoljno, pa i više nego što su potrebe naše udruge. Naime, za izradu jedne vlasulje potrebno je osigurati šest do osam repova u zavisnosti od debljine repa. Međutim, svaka od vlasulja se radi ručna i za izradu jedne potrebno je 80 – 110 sati rada, odnosno do dva mjeseca”, pojašnjava Bjelajac – Poznić.
Trenutno najveći problem udruge je pronaći potrebna sredstva za izradu jedne vlasulje. Naime, cijena izrade samo jedne vlasulje iznosila je i do 6.500 kuna (850 eura), a od kako je pokrenuta inicijativa cijena je pala na 5.000 (650 eura).
“Sada nam je osnovni i najveći problem kako pronaći potrebna sredstva. Ne možemo tražiti od vlasuljara da nam vlasulje rade besplatno jer ipak je to njihov posao i od toga žive. Doniranih repova i pramenova imamo dovoljno, ali je za svaku vlasulju potrebno osigurati i određena novčana sredstva. Sa ciljem osiguravanja sredstava obilazimo tvrtke, potencijalne donatore i prezentiramo im našu ideju i inicijativu. Vjerujemo kako će biti rezultata jer svima nam je u cilju pomoći djeci, ali i njihovim roditeljima”, ističe Bjelajac-Poznić.
Prije nekoliko dana u akciju darivanja kose uključilo se i 20-ak učenica Strukovne škole u Vukovaru. Djevojke su spremno pristale ošišati po pramen svoje kose za potrebe djece kojima je ta kosa puno potrebnija.
I učenici u akciji
“Nisam nimalo razmišljala kada sam čula za tu akciju. Odmah sam odlučila dati pramen kose. Nije mi žao jer meni će kosa narasti, a toj djeci je kosa mnogo potrebnija. Želim im svima da što brže ozdrave”, rekla je učenica škole Stefanela Cetina (15).
Među onima koji su odlučili ošišati kosu bila je i Mirjana Hodak (35) iz Vukovara koja je za potrebe inicijative odlučila ošišati kosu koju je puštala godinama.
“Vidjela sam tu akciju na internetu i odmah sam znala da želim donirati svoju kosu za potrebe akcije ‘Kosa ljubavi’. Čekala sam samo da i Vukovar dođe na red i da se ošišam. Mislim kako je ovo najmanje što mogu učiniti za oboljele od malignih bolesti. Poslije šišanja ljepše se i nekako korisnije osjećam, a vjerujem kako će ova moja kosa nekome donijeti smiješak na lice”, kaže Hodak koja je do prije par dana dugačku kosu imala stalno od svoga petog-šestog razreda osnovne škole.
U isto vrijeme iz Udruge “Kosa ljubavi” najavljuju dalje aktivnosti s ciljem širenja inicijative, ali i osiguravanja sredstava za izradu vlasulja. Želja im je i pomoći u organizaciji slične udruge na području BiH.
“Iz frizerskih salona u BiH redovito dobivamo kosu. Nažalost, danas svugdje ima bolesnih osoba. Stoga i u BiH postoji potreba za jednom sličnom udrugom. S obzirom na stalne pošiljke kose iz susjedne države, očigledno je i kako bi se vrlo brzo osigurale potrebne količine kose za izradu vlasulja. Imali smo nekoliko upita od osoba koje su htjele i u BiH pokrenuti ovakvu udrugu ali za sada bez konkretnih rezultata. Vjerujem kako će se i to uskoro promijeniti”, zaključila je Bjelajac-Poznić.
