Od danas počinjemo s objavom dokumenata, prepiski razgovora, pisama i poruka koje su američki političari, vojnici i obavještajci, predvođeni CIA-om (Središnjom obavještajnom agencijom) izmjenjivali ili slali od 1. lipnja/juna 1995. godine do kraja srpnja/jula 1995. godine, dakle u vremenu kada su snage bosanskih Srba pripremale i počinile genocid nad tadašnjim muslimanskim stanovništvom u Srebrenici, uključujući napade na Žepu i Goražde.
Ono što je karakteristično za ove dokumente jeste da su davali pogrešnu procjenu situacije te pogrešna predviđanja kada bi moglo doći do srpskog napada na UN-ove enklave u istočnoj Bosni:
Međuagencijska radna grupa za Balkan Direktora Središnje obavještajne agencije
CIA, 1. juni 1995.godine
Prospekti za istočne enklave nakon smanjenja UN-ovog prisustva
Bosanski Srbi dugo traže kako da eliminiraju tri muslimanske enklave u istočnoj Bosni – Žepa, Srebrenica i Goražde, gdje živi oko 120.000 ljudi – zato što predstavljaju opasnost po njihov krajnji cilj – srpsku kontrolu te regije. Srbi na te enklave gledaju kao na baze za muslimanske gerilske operacije te smatraju da je to potencijalna prijetnja za poticanje nemira u dijelovima Srbije gdje živi muslimansko stanovništvo.
- Bosanski Srbi će odgovoriti na povlačenje Ujedinjenih naroda jačanjem vojne nazočnosti na snage Bosanske vlade u tom području. Možda neće odmah pokušati eliminirati te enklave, što ovisi o vojnoj situaciji posvuda, o prijetnjama NATO-a da će koristiti zračne snage te o tome kada će se UN povući s tog područja.
- Vremenom – vjerojatno unutar šest mjeseci do jedne godine nakon povlačenja snaga UN-a, bosanski Srbi će gotovo sigurno pokrenuti akciju zauzimanja tih enklava. Morat će rotirati znatne snage s drugih bojišnica kako bi pobijedili branitelje. Ukoliko Srbi prebace te snage, vjerujemo da mogu zauzeti enklave od kojih je Srebrenica najranjivija.
- Uspješna srpska ofenziva može uzrokovati da oko 120.000 ljudi koji žive u tim enklavama, a među kojima je većina već bila raseljena, napuste to područje. Moguće je da bi Srbi htjeli te ljude prebaciti u Središnju Bosnu gdje bi ti ljudi mogli “zatrpati” operacije pomoći u Tuzli ili Sarajevu. Bilo kakva zimska ofenziva dovela bi do značajnih žrtava među civilnim stanovništvom.
Srbi žele enklave
Čelništvo bosanskih Srba odavno traži način kako da eliminira većinski muslimansku regiju u istočnoj Bosni. Tijekom zime 1992/1993, vojska bosanskih Srba pokrenula je veliku ofenzivu u kojoj su bili blizu zauzimanja Srebrenice i Žepe, a ofenziva je zaustavljena zbog međunarodnog pritiska i razmještanja mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Na proljeće 1994. godine srpska vojska je napala Goražde i tada su zauzeli oko polovicu te enklave, što je izazvalo zračne napade NATO-a. U razgovorima o eventualnoj teritorijalnoj trgovini Srbi su nekoliko puta ponudili da zamijene dijelove Sarajeva, koje su oni držali pod kontrolom, za istočne enklave.
Bosanski Srbi vjeruju da istočne enklave predstavljaju prijetnju po njihovu kontrolu te regije. Sve dok enklave postoje, bosanska vlada će tražiti da im svaki mirovni sporazum osigura pristup tom području, što bi onda razdvojilo srpsku kontrolu nad područjem na jugu i sjeveru.
Enklave, koje su teoretski bile demilitarizirane 1993. godine prema sporazumu kojeg je utemeljio UN, čime je okončana srpska ofenziva, postale su područje odakle gerilske grupe bosanske vlade, izvode napade na područja koja drže Srbi. Srbi nisu mogli zaustaviti te napade u kojima su srpske snage imale gubitaka, koji su otežavali srpsko snabdijevanje i koji su bili prijetnja po vojsku bosanskih Srba u pozadini.
Eliminacija istočnih enklava, osobito Goražda, oslobodila bi oko 7.000 srpskih vojnika koji su trenutačno vezani uz tu regiju.
Bosanski Srbi su ponekad tvrdili da je nastavak prisustva bosanskih muslimana u istočnim enklavama dio dugogodišnjeg plana sarajevske vlade da povežu muslimane u Sandžaku u Srbiji uzduž granice između Srbije i Crne Gore.
Srbi se sučeljavaju s preprekama
Bosanski Srbi su već počeli jačati vojni pritisak na istočne enklave, izvodeći napad na najvišu poziciju oko Goražda, zatim vršeći pritisak na bojišnice oko Srebrenice te zarobljavajući osoblje Ujedinjenih naroda.
Zapovjednik UNPROFOR-a za BiH, general Smith vjeruje da Srbi stvaraju uvjete za zauzimanje enklava. Srbi su tradicionalno koristili svoju kontrolu na svim prilazima i cestama da ograniče dopremu potrepština za UN-ove snage i civilno stanovništvo u regiji. Ukoliko se UN povuče iz enklava, bosanski Srbi će nastaviti s jačanjem vojnog pritiska na enklave s ciljem tjeranja civilnog stanovništva s tog područja te sticanja prednosti u odnosu na snage bosanske vlade. (Godine 1994. bosanska vlada je, prema više izvora, odustala od poziva za ukidanjem embarga na oružje zbog zabrinutosti da bi to moglo navesti Srbe da udare na enklave). Srbi se, ipak, možda neće pokrenuti odmah kako bi zauzeli enklave.
U procjeni situacije u istočnim enklavama – Žepa, Srebrenica, Goražde – američki obavještajci navode da ukoliko eventualno povlačenje mirovnih snaga Ujedinjenih naroda bude praćeno prijetnjom NATO-a da će bombardirati srpske položaje, kako bi ih odvratili od napada na enklave, onda bi vojska bosanskih Srba mogla odgoditi napade. Vojni čelnici bosanskih Srba mogu kalkulirati da bi odgađanjem splasnulo međunarodno zanimanje, ili bi se time dobila mogućnost da Srbi ukažu na buduće ofenzive bosanske vojske kao na opravdanje za svoje napade na enklave.
CIA je 1. lipnja 1995. godine, procijenila da će u periodu između šest mjeseci i godinu dana nakon povlačenja UN-a s tog područja srpska vojska koristiti “ … bilo kakvu silu da eliminira enklave”.
“Srbi će nastojati izbjeći tešku borbu od kuće do kuće preferirajući svoju tradicionalnu strategiju zauzimanja brda oko gradova za topničke pozicije odakle bombardiranjima protjeruju civilno stanovništvo. Snage bosanske vlade će vjerojatno napustiti enklave”, navode američke obavještajne službe u svojoj procjeni situacije u Istočnoj Bosni na početku šestog mjeseca 1995. godine.
