Njen doktor manje-više otvoreno joj je rekao da više nikad neće vidjeti, što je bio strašan šok. Ali, doktori su se prevarili.
Nakon 3 godine života u mraku, sada već kao 14-godišnjakinja, Lisa je progledala. Njen vid je djelomično vraćen i to pod kakvim okolnostima!
Ona se sagnula da poljubi svog psa Amy, koji joj je pomagao pri kretanju. Ali, pritom je udarila u stolić. Idućeg jutra probudila se sa djelomično vraćenim vidom.
– To nije bilo zastrašujuće. To je bila najljepša stvar koju sam doživjela – kazala je Reid.
Nakon tri godine ponovo je vidjela svoga brata i svoju majku. Otac ih je još ranije ostavio.
– On je (brat) bio muškarac, sa bradom i ostalim, više nije bio dječak. Ja sam postala žena, a on muškarac – prisjetila se Lisa. Za majku je kazala da je ostala ista, samo malo starija.
Doktori nisu mogli vjerovati, nisu imali nikakvog objašnjenja i jedno koliko-toliko racionalno objašnjenje koje su ponudili bilo je to da je njeno sljepilo bilo više psihološke nego fizičke prirode. No, to bi onda dovelo u pitanje raniju dijagnozu po kojoj je očni živac nepovratno atrofirao.
Bilo kako bilo, i šta god bio razlog, danas ponosna majka, Lisa pomaže sakupljanju novca za fondove koji se bave pomaganjem slabovidnim osobama, a na njenu priču posebno se podsjeća ovih dana kada se u Novom Zelandu obilježava sedmica slijepih i slabovidnih osoba.
