Tabka, najveća sirijska hidrocentrala teško oštećena u sukobima kurdsko-arapskih snaga SDF-a i Islamske države, prijeti da pukne i poplavi “srce” ISIS-a – Raku.
Kako je došlo do ugrožavanja statike postrojenja koje je Hafez al Asad, otac aktuelnog sirijskog predsjednika, izgradio davno, početkom sedamdesetih, uz pomoć sovjetskih stručnjaka nije poznato, ali kako se tako čvrsta megakonstrukcija ne može ugroziti konvencionalnim topovskim udarima, pretpostavlja se da su američke vazdušne snage bombardovale snage ISIS-a, na brani i izazvale štetu, piše “Jutarnji list”.
U ponedjeljak su emitovani snimci uništene komandne sobe na brani, očito od projektila vazduh-zemlja. Rečeno je da Tabka statički još nije kritična, ali su joj potrebne hitne popravke.
Amerikanci, naime, iz vazduha čiste put SDF-u prema takozvanoj prijestolnici “kalifata”. Zbog šteta na Tabki ISIS je navodno pozvao lokalno stanovništvo na evakuaciju zbog opasnosti od pucanja.
Snage SDF-a stigle su nadomak brane, ali se ustručavaju da krenu u obračun iz straha da džihadisti ne postave eksploziv u temelje i raznesu veliki betonski zid iza kog je vještačko jezero Assad, inače najveći izvor pitke vode u Siriji. Milioni kubnih metara vode mogle bi da odnesu sve pred sobom.
U međuvremenu SDF je osvojio aerodrom i vojnu bazu Tabka nedaleko od Rake. Po lokalnim izvorima američki vazdušni lift oko grada je spustio stotine boraca SDF-a i kontingent svojih specijalaca. Prije nekoliko dana, portparol kurdskih snaga poručio je da su na 16 kilometara istočno i pet do šest kilometara sjeverno od Rake. Računaju da će u roku od dvije sedmice potpuno izolovati područje i krenuti u pripreme za konačni obračun.
Različite procjene
Posmatrači tvrde da se odbrana Kalifata pomalo sumnjivo brzo rastače pred napadima kurdsko-arapskih snaga na područjima zapadno od grada. Dotle, američki vođena operacija svakako nije po volji ni Damasku ni Moskvi. Sirijska diplomatija oličena u Bašaru al Džafariju, predstavniku države u UN-u, stalno poručuje da Amerikanci, kao i Turci u Siriji intervenišu protivno međunarodnim konvencijama i zakonima, ali je to, u situaciji kad je UN tek mrtvo slovo na papiru bez ikakvog autoriteta, nevažno.
Rusi bez dovoljno snaga za djelovanje izvan svoje zone interesa, a to je urbani dio Sirije, priobalje i najveći gradovi, upozoravaju na olako obećanu brzinu. Procjenjuju da konačna bitka za Raku sigurno neće početi tako brzo. General Igor Konašenkov, u ruskom štabu zadužen za informisanje, reagujući na izjavu francuskog ministra odbrane Žan-Iva Le Drijana o skoroj invaziji, gotovo je prezrivo ocijenio da su takve izjave rezultat nerazumijevanja situacije na terenu.
Konašenkov nije propustio da doda da su ružičaste procjene zapadnih diplomata i vojnika o stanju na ratištu u Mosulu dovele do velikih žrtava među iračkim vojnicima i civilima. Moskva poručuje da uspjeha neće biti sve dok se ne formira široka međunarodna koalicija u kojoj sirijske i ruske snage moraju imati centralno mjesto.
Ruski štab pomalo je ozlojeđen zapadnim nepriznavanjem uspjeha operacije Alepo i stoga, kad je reč o Mosulu, pa i Raki, zlurado potenciraju svaki američki vazdušni napad u kojem je bilo civilnih žrtava. Pokušavaju da stvore utisak da Amerikanci tuku koga god stignu i pritom ruše infrastrukturu. Propagandno rade ono isto što su njima zapadni mediji radili za vrijeme opsade Alepa.
U operaciju, kako može da se zaključi iz izjave francuskog ministra odbrane, rado bi se uključili i Francuzi, stari kolonizatori Sirije. Isto važi i za Turke, ali njima su bez obzira na strateški značaj u NATO savezu vrata zatvorena, jer američki vođena koalicija sarađuje s turskim smrtnim neprijateljima Kurdima. Otud i zahlađenje s Vašingtonom i saradnja s Rusijom čak i u nekim strateškim pitanjima nespojivim s NATO članstvom Turske. Od vojnog puča 15. jula prošle godine Erdogan je izgleda bliži Moskvi nego Vašingtonu.
Kako je ISIS zauzela Raku?
Raka je najveća nepoznanica u cijelom iračko-sirijskom ratu. Vrlo malo informacija curi iz najistočnijeg sirijskog grada u kojem po nesigurnim procjenama živi oko 200 hiljada ljudi. Kako je uopšte i pod kojim okolnostima potpao pod najzaostaliju vlast ovog svijeta?
Ta novija istorija od izbijanja antiasadovske revolucije prilično je zanimljiva. Do kraja 2013. nakon obračuna s Asadovim snagama više od 90 odsto Rake držala je Sirijska slobodna vojska (FSA), a ID je bila marginalna pojava. Početkom 2014. teroristi su, po lokalnim izvorima, držali samo tri zgrade, a slijedećih mjeseci su nevjerovatno brzo preuzeli cijeli grad. Bilo je to moguće jedino pod uslovom povlačenja Sirijske slobodne vojske, Al Nusre i drugih grupa, iako vojno nije bilo nikakvog razloga da Raku prepuste isilovcima.
Šta se zapravo dogodilo i kako je došlo do prepuštanja tek kasnije objasniće neki lideri FSA. Kako kažu, njihovi međunarodni sponzori zaprijetili su da će im ukinuti pomoć i finansiranje ako se ne povuku. Ko su bili ti sponzori, nisu naveli, no treba znati da je u sirijske antiasadovske pobunjenike ulagala većina okolnih zemalja, uz blagoslov Amerike i Zapada.
Scenario u Raki sličan je scenariju pada velikog iračkog centra Mosula. I tamo se, naime, dogodio nagli kolaps domaćih snaga i nevjerovatno brzo napredovanje terorista, potpuno neproporcionalno njihovoj snazi i broju. Grad s više od dva miliona stanovnika preko noći je pao pod kontrolu terorista. Koju godinu kasnije svi pokušavaju da ih se riješe, ali to ne ide brzo, ni uz male žrtve. U Mosulu slijedi obračun u najgušće naseljenoj jezgri grada, dok u Raki nikom nije jasno odakle da počnu.
O tom fenomenu naglo rastuće ID protiv koje su se u međuvremenu okrenuli tvorci i sponzori nedavno je progovorio Hasan Nasralah, generalni sekretar libanskog Hezbolaha. Najavljujući da se Hezbolah neće povući iz Sirije sve dok ne nestane terorista, harizmatični vođa pozvao je vodstvo ID da prestane da bude sredstvo u rukama kolonizatorskih sila na Bliskom istoku, zakopa ratne sjekire i okrene se miru i saradnji.
“Stvorili su vas kao sredstvo bratoubilačkog rata, naoružali, omogućili širenje, a nakon toga kao što se moglo i očekivati počeli ste da im smetate. Zato će vas uništiti ako se ne urazumite i prestanete da se služite tuđim interesima”, zaključio je Nasralah u poruci neprijatelju.
Scenario koji spominje već je dobro poznat još od ruske invazije Avganistana 1979. godine kad je u dalekoj i vrletnoj zemlji uz američku pomoć stvoreno mudžahedinsko jezgro iz kojeg će nastati Al Kaida. Slijedećih decenija zapadni će svijet će se boriti protiv zla terorizma što na svom tlu, što nelegalnim invazijama po pustinjskom svijetu, a rezultat će biti udeseterostručenje tog istog terorizma, i to u puno širim, gotovo globalnim razmjerama.
Kako će teći operacija Raka i ko će sve u njoj na kraju učestvovati, nije lako predvidjeti. Međunarodno pravno gledajući Sirijska arapska vojska Bašara al Asada ima puno pravo da interveniše uz pomoć Rusije koja u Siriji ratuje na zvanični poziv u pomoć vlade u Damasku. Sve druge Damask smatra agresorima, ali malo šta oko toga može da preduzme.
Dotle Vašington u istočnoj Siriji stalno pojačava specijalne snage za vođenje operacija saveznika na tlu, a vjerovatno je da će se u završnoj operaciji pojaviti i NATO saveznici sa svojim vazdušnim i specijalnim snagama ne bi li pripomogli u konačnom rješenju. Nebom nad istočnom pustinjom zasad dominiraju američki i ruski avioni po već uhodanom mehanizmu izbjegavanja bliskih susreta.
Šta će biti s terorizmom i teroristima ako ih američki vođena koalicija istjera iz Rake?
Dok se u EU plaše povratka ratnika, u Damasku, na primjer, ozbiljno sumnjaju da će se samo prebaciti na druga krizna žarišta u Siriji kako bi nastavili da ratuju protiv Asada. Na primjer u Deir ez Zor.
Izraelci pak predviđaju drugi, pomalo iznenađujući scenario. Njihovi stratezi misle da bi ID nakon poraza u Raki mogla da se usmjeri prema Libanu i tamo u uslovima slabe i podijeljene vlade da izazove novi veliki nered. Njihovi obavještajci su tajnim kanalima već upozorili zvanični Bejrut šta se sprema.
Liban, osim što je prvi komšija Izraela, ujedno je baza njegovog smrtnog neprijatelja Hezbolaha s kojim je ratovao 2006. godine, a taj rat nisu dobili. Kad Jerusalim kaže Hezbolah, misli i na Teheran kao sponzora Hezbolaha, a učestalo djelovanje izraelskih vazdušnih snaga u Siriji u posljednje vrijeme zvanično se uvijek tumači prekidanjem lanaca naoružavanja Hezbolaha od strane Irana.
Ako su te prognoze tačne, mogao bi da uslijedi mnogo krvaviji rat na relativno uskom području u koji bi se uključio i Izrael, a s njim i SAD. Iako terorističke snage gube glavne bitke u Siriji i Iraku, malo ko može da se usudi da prognozira mir.
Raka, grad koji su u 3. vijeku prije nove ere osnovali kraljevi dinastije Seleukida, čekajući početak velike bitke proživljava mračne dane pod kalifatom. Šta se tamo događa, može da se prati na internet stranici ‘Raqqa is being slaughtered silently’, ili u slobodnom prevodu ‘Raku tiho masakriraju’, što je tajno održava petnaestak novinara, inače uglavnom protivasadovske orijentacije.
Posljednjih dana naslovnica vrvi tekstovima sa zajedničkim nadnaslovom ‘Samo nečastan čovjek ponižava ženu’ dok se navode primjeri nehumanog postupanja, nametanja drakonskih vehabijskih običaja, prisilnih udaja i raznih oblika maltretiranja nepojmljivih civilizovanom svijetu.
