Ako neko izgleda kao pripadnik paravojne formacije, govori kao pripadnik paravojne formacije, ponaša se kao pripadnik paravojne formacije, ima uvjerenja pripadnika paravojne formacije, pa sigurno je član neke paravojne formacije. I to bi svi svugdje u svijetu znali svi osim u Bosni i Hercegovini, kako se čini.
Jer, dok su se silni analitičari, kolumnisti i ini bavili mažoretkinjama, poštarima, lovcima i ostalim učesnicima Dodikovog koledarskog karnevala za neustavni Dan RS-a, u isto vrijeme u Banjaluci su bili u posjeti (ispostaviće se i zvaničnoj), pripadnici udruženja «Srbska čast». Ni vi ni autor teksta niste nepismeni. Ljudi sebe tako zovu. E, sad, ovo «udruženje» je, kako navode članovi istog, humanitarnog karaktera. Što možda, negdje, nekako i može stajati. Ali…
Priča o bodigardovima srBstva
Kada odete na bespuća interneta pa vidite njihove tjelesne (čitaj vojne) vježbe, vidite njihovu obuku hladnim i vatrenim oružjem, vidite njihovu ultranacionalističku retoriku, veličanja naroda, porodice, zemlje, tla, uz prstohvat Putina i Republike Srpske, biće vam posve jasno o kakvim se «tipovima» i «tipkinjama» radi. Riječ je o žestokom flertovanju ljudi od oružja sa one strane zakona i zvaničnih legalnih aktivnosti. Riječ je o nekoj vrsti pravoslavnog mačoističkog militantnog zilotizma, koji svoje uporište nalazi u Putinovoj Rusiji, a koji se realizuje u punom kapacitetu u oblastima Dombasa i istočne Ukrajine.
E, ta i takva doktrina, nastoji se i doslovno primijeniti u Bosni i Hercegovini. Na čelu ove formacije je Bojan Stojković iz Niša. On važi za „najjačeg Srbina“, šta god to značilo. Nosilac je ordena kojeg mu je uručio ruski general Valerij Vječesljavević Kaljakin. Zajedno sa svojim kolegama iz Srbske časti prošao je obuku u kampu 63. padobranske brigade u Nišu. Okuplja mlade ljude iz Srbije, Republike Srpske, Crna Gore koji postaju «ČUVARI» srBske kulture, časti, tradicije, religije. I što je najvažnije, pripadnici Srbske časti uopšte ne kriju da im je fizičko čuvanje sopstvenog naroda prioritet. Sa tim u vezi uz militantnu proputinovsku ikonografiju, posve prirodno im dođe i propagiranje ideja, lika i djela Amfilohija Radovića, najradikalnijeg pravoslavnog crkvenog velikodostojnika. Kao što vidite, osnivač Srbske časti eonima je daleko od nekakvog pacifiste, koji bi tek tako učestvovao na Dodikovom karnevalu.
Drugi i još problematičniji lik je vođa Srbske časti za Republiku Srpsku, Igor Bilbija iz Prijedora. Za pretpostaviti je da ovog mladog čovjeka nećete naći na novinskim stranicama rezervisanim za kulturu i umjetnost. On je klasični čovjek sa one strane zakona, koji je kako se to nepotrebno govori «od ranije poznat policiji i zakonu». Naime, hapšen je zbog prostitucije, zelenašenja i organizovanog kriminala. A, zašto je nepotrebno pričati da je ovaj čovjek i njemu slični «poznat zakonu»?
Pravda iznad zakona u entitetu iznad zakona
Pa, zato što je zvanični moto Srbske časti-PRAVDA IZNAD ZAKONA!
Da dobro ste pročitali. I još ako tome dodate da po sopstvenom priznanju imaju nekoliko desetina hiljada simpatizera na terenu, preko stotinu hiljada pratilaca na društvenim mrežama, da svakodnevno vrše vojnu obuku, da koriste ruski centar u Nišu kao bazu, jasno vam je o čemu-kome se tu radi.
A, nisu mogli naći bolje mjesto od entiteta Republika Srpska, gdje se provodi i sprovodi Dodikova pravda, koja je UVIJEK iznad zakona, da implementiraju svoje geslo. Eto, na nezakonitom i neustavnom obilježavanju Dana republike, paradirali su zamaskirani mažoretkinjama i poštarima. A ovakvi ljudi su, upamtite, smrtno opasni i smrtno ozbiljni. Doslovno. Nadodajte tome racio spržen jednoumljem i nacionalističkom ideologijom i dobićete razoran napalm -koktel.
I, onda, kao da to nije sve, od režimskih medija u RS-u, dobijate veliku šutnju, dok se istovremeno vrši medijska hajka na pripadnike paintball i softball klubova po Bosni i Hercegovini.
A, kolika je moć, uticaj i snaga Srbske časti, svjedoči i činjenica da su mrtvi hladni ušli u Narodnu skupštinu Republike Srpske i fotografisali se u istoj. E, sad, ako bi vi ili ja pokušali ući u tu Narodnu skupštinu Republike Srpske, ne bi mogli. Jednostavno bi vam portir rekao “sikter” i to je to. I to je dobro. Jer, nije Skupština autobuska stanica, pa da u nju može svako. Ne bi trebala biti. Osim ako niste član narečene paravojne formacije Srbska čast. Onda su vam u Dodiklendu sva vrata, prozori, teretane, diskoteke, šankovi i budoari širom otvoreni. A, portir pred vama zaliježe svom težinom. Jer ste tako u mogućnosti. Jer vam je moto-PRAVDA IZNAD ZAKONA!
Pravda iznad zakona u entitetu iznad zakona, čiji predsjednik se odavno ponaša mimo zakona i nikome za to ne odgovara. Godinama, kao što uostalom godinama ova paraformacija paradira, postoji, organizuje se i djeluje.
Kako portal Žurnal. info saznaje„srbska čast i podmladak Veterana RS Powers održale su u Narodnoj Skupštini RS sastanak na kojem se govorilo o formiranju jedinice sastavljene od ova dva udruženja , koji će učestvovati u svečanom postrojavanju i defileu povodom 9. januara, neustavnog dana Republike Srpske“, piše u dokumentima sigurnosnih agencija koje još navode da se na sastanku „razgovaralo i o eventualnim intervencijama ukoliko opozicija bude preduzimala opstrukcije rada vlasti“.
Skupštinski prostor za djelovanje „Srbske časti“, prema istim izvorima obezbijedio je, o apsurda Nenad Stevandić. Sjetićete se to je sadašnji prvi čovjek Skupštine i nekadašnji prvi paravojnik Banjaluke iz ’92. iz ere protjerivanja nesrba.
E tako. Dakle, uz logistiku i amin entitetskog vrha jedna paravojna formacija sastavljena od obučenih i na djelovanje pripremljenih ljudi sa ruba zakona maršira po centru Banjaluke. Šta je to, ako nije ozvaničeno djelovanje paravojne formacije???
Sve je isto, samo zakona nema
A, dejstvo je višenamjensko. Prvo, Dodik i svita mu sami sebi ulivaju hrabrost koju očigledno nemaju, e da bi se suočili sa sobom i svojim (ne)djelima. Drugo je pokazivanje mišića prije svega svom narodu i svojim podanicima. Treće je pokazivanja zuba opoziciji.
Ali, ono najvažnije, svi znamo da bi upotreba ovakve jedne jedinice značila autogol, svršetak i nestanak upravo Dodikovog režima i entiteta, no, promislite kako li je povratnicima u Banjaluku, koji su po sili nužde ovih dana gledali modernizovane verzije paravojnih falangi koje su ih od 1992. do 1995. protjerale iz rodnog grada? Danas povratnici iznova suočavaju sa velikosrpskim totemima, ideologijom, nakanama, retorikom… Čak je i onaj nesrećni Stevandić tu…Sve je u onom zimskom sivilu avetinjski identično.
I sad sa početka 2018. jednako tako nedostaje zakona. Jer, čini se, koliki god blefer i diletant bio Milorad Dodik, pravna država Bosna i Hercegovina je kapitulirala pred njim. Ili da parafraziram pripadnike Srbske časti, Dodikova pravda je (još uvijek) iznad (BiH) zakona. Koliko će ovo trajati i koliko će koštati sve nas, vrijeme će pokazati.
Samo dok nam po teritoriji zemlje Bosne i Hercegovine marširaju paravojne formacije, na žalost, možemo konstatovati da je ovo još uvijek država bez zemlje u kojoj je pravda svačija i uvijek iznad zakona. Na žalost i sramotu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
