U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto Milorad Dodik želi da poništi izveštaj vlade Republike Srpske o događajima u Srebrenici koji je usvojen 2004. godine. U tom izveštaju, koji je sačinila specijalna komisija, kaže se da je u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine u Srebrenici likvidirano više hiljada Bošnjaka na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Sagovornici su bili Zdravko Krsmanović, narodni poslanik i potpredsednik opozicionog Narodnog demokratskog saveza i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava sa sedištem u Bijeljini.
Bilo je reči o tome šta je Dragan Čavić, tadašnji predsednik Republike Srpske, rekao povodom izvještaja o Srebrenici, zašto nakon usvajanja tog izveštaja nije krenuo proces promirenja u Bosni i Hercegovini, kako je Dodik 2007. javno priznao da je u Srebrenici počinjen genocid, pa je potom to godinama negirao, kako vlast plaši pripadnike Vojske Republike Spske, koji su se 1995. godine nalazili na području Srebrenice, da će biti uhapšeni uz poruku da ih jedino može zaštititi Milorad Dodik, kako Dodik i njegova partija uspevaju uoči svakih izbora da ljudima, koji žive u bedi i siromaštvu, nametnu priču o ugroženosti Republike Srpske, kao i o tome da li će poništavanje izveštaja o Srebrenici doneti glasove Miloradu Dodiku na oktobarskim izborima.
Omer Karabeg: Zašto je Miloradu Dodiku taj izveštaj zasmetao tek danas, 14 godina nakon njegovog usvajanja? On je na vlasti u Republici Srpskoj neprekidno već 12 godina. Mogao je do sada deset puta da ga poništi?
Zdravko Krsmanović: Kao narodni poslanik dobio sam materijal za posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske, zakazanu za 14. avgust, na kojoj treba da se raspravlja o tom izvještaju. U tom materijalu piše da je neposredni razlog za razmatranje tog izveštaja to što je udruženje „Majke Srebrenice“ predalo njemačkim vlastima spisak od 22.000 Srba koji su posredno ili neposredno učestovali u događajima oko Srebrenice. Taj spisak je sastavni dio pomenutog izvještaja. Međutim, niko ne može da se otme utisku da je ključni razlog za aktuelizovanje izvještaja vlade Republike Srpske o Srebrenici od prije 14 godina primicanje opštih izbora u oktobru ove godine.
Pozicija Milorada Dodika nije baš najbolja, posebno zbog okolnosti oko ubistva banjalučkog studenta Davida Dragičevića. Ima indicija da i samo ubistvo i pokušaj njegovog prikrivanja imaju veze sa institucijama Republike Srpske, što Dodika dovodi u vrlo neprijatnu situaciju uoči izbora. On je kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i pokušava da na temi Srebrenice – koja je jedna od najtežih u odnosima između Srba i Bošnjaka – što je moguće više polarizuje ta dva naroda kako bi na toj osnovi stekao prednost u odnosu na svog protivkandidata i pokušao da dobije izbore. Sve to miriše na scenario od prije dvije godine kada je raspisao referendum o Danu Republike Srpske, a onda je taj referendum proglasio anketom. Stiče se utisak da i otvaranje pitanja izvještaja o Srebrenici, starog 14 godina, ima rok upotrebe do sedmog oktobra, kada su raspisani izbori.
Zloupotreba Srebenice
Branko Todorović: Slažem se da je poništavanje izvještaja o Srebrenici povezano sa izborima i bojim se da taj potez može Dodiku donijeti prevagu na oktobarskim izborima. Pitanje Srebrenice je jedno od najbolnijih pitanja u Bosni i Hercegovini i regionu oko koga postoji duboka polarizacija. Izvještaj komisije vlade Republike Srpske o događajima u Srebrenici, koji je usvojen 2004. godine, bio je hrabar i značajan iskorak, ali nakon njega nije uslijedio široki i snažni proces suočavanja sa istinom u Republici Srpskoj. To se nije desilo. Umesto toga taj izveštaj je u više navrata relativizovan i dovođen u pitanje.
Vlada Republike Srpske je, recimo, izdvojila milion i po maraka za jedan više nego kontroverzan izvještaj o Srebrenici koji je uradio jedan vrlo kontroverzni čovjek. To je bio pokušaj da se dovede u pitanje sve što se u julu 1995. godine desilo u Srebrenici. To je na neki način bila nezvanična negacija izvještaja komisije za Srebrenicu.
Cijeli taj projekt pratila je zloupotreba finansijskih sredstava. Što se tiče sadašnje Dodikove namjere da poništi izvještaj o Srebrenici, mislim da će to imati snažan uticaj na oktobarske izbore. To će mu donijeti najmanje 22.000 glasova, sigurno i više. Međutim, sama činjenica da je neko udruženje, neka nevladina organizacija predala njemačkim vlastima spisak koji nije bio nikakva tajna, ne predstavlja ništa značajno. Na tom spisku su pripadnici Vojske Republike Srpske, od kojih većina nije bila angažovana na području Srebrenice u vrijeme kada se tamo desio zločin. Sada se povodom tog spiska plasiraju kontroverzne informacije, pa tako Dodik poziva sve one koji znaju ili misle da se nalaze na tom spisku da ne putuju nigdje, jer bi navodno mogli biti uhapšeni, i da se vrate iz Njemačke, ako su tamo.
Čavićev ljudski čin
Omer Karabeg: Gospodine Krsmanoviću, vi ste nedavno rekli da ovim potezom Dodik želi da diskredituje predsednika vaše stanke Dragana Čavića, koji je u vreme donošenje izveštaja bio predsednik Republike Srpske. Gospodin Čavić je tada, povodom usvajanja izveštaja, izjavio: “Kao čovjek i Srbin, kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik, moram reći da je tih devet dana srebreničke tragedije sramna stranica istorije srpskog naroda”.
Zdravko Krsmanović: Dragan Čavić, koji je tada bio predsjednik Republike Srpske, je istinski i pravi državnik. U svom govoru povodom usvajanja izvještaja o Srebrenici 2004. godine, on nijednog momenta nije rekao da li je tamo bio genocid ili ne, jer nije ni tužilac, ni sudija, niti neko ko presuđuje. Ali je ljudski i dostojanstveno dao karakteristike onoga što se desilo u Srebrenici i kao predsjednik Republike, u ime svog naroda, rekao da to zaslužuje osudu. Dragan Čavić danas figurira kao kandidat za predsjednika vlade, ukoliko opozicioni Savez za pobjedu dobije izbore u Republici Srpskoj. On je sušta suprotnost Miloradu Dodiku, koji danas na krilima nacionalizma i populizma nastoji da ostvari izbornu pobjedu – kako bi spasio sebe i svoje tajkune od onoga što im neminovno slijedi, ukoliko izgubi ove izbore. A to je zatvorska kazna za ogromni kriminal i korupciju u Republici Srpskoj. Milorada Dodika su Amerikanci nekada nazivali daškom svježeg vjetra na Balkanu. On je bio miljenik američke administracije, a sada je pod sankcijama i na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. On se danas kandiduje za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, iako tu državu negira. To je čovjek koji pravi političke vratolomije – od socijaldemokrate postaje veliki šovinista i nacionalista – da bi po svaku cijenu ostao na vlasti. Dodik se makijavelistički obračunava sa svojim političkim neistomišljenicima.
Branko Todorović: Izjava Dragana Čavića bila je svakako ljudski i politički hrabra i dostojanstvena. Njegova izjava i izvještaj Komisije o Srebrenici trebalo je da označe početak procesa suočavanja sa istinom o zločinima i da otvore put pomirenju. Nažalost, to se nije dogodilo. Umjesto toga, Srbi i Bošnjaci su se u proteklim godinama još više udaljili. Mnogo je nezaliječenih rana, mržnje, nepovjerenja i strahova koje neodgovorni političari zloupotrebljavaju da bi se održali na vlasti.
Dodik je 2007. priznao genocid
Omer Karabeg: Koliko znam, Dodik, koji danas na sva usta negira da se u Srebrenici dogodio genocid, bio je jedan od prvih političara u Republici Srpskoj koji ga je priznao. On je 2007. godine u emisiji Centralni dnevnik rekao: “Ja znam savršeno dobro šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica”.
Zdravko Krsmanović: Nije prvi put da Milorad Dodik sebe pobija. On je često mijenjao stavove. U prvom sazivu Narodne Skupštine Republike Srpske on je bio disident. Podsjetio bih i na njegovu ulogu prilikom izbacivanja predsjednika Republike Srpske Nikole Poplašena iz njegove kancelarije, dolazak na vlast na tenkovima SFOR-a i preuzimanje svih medijskih kuća u Republici Srpskoj samo sa dva poslanika u Narodnoj skupštini. Protiv njega su se vodili sudski procesi, ali je svaki put nalazio način da uz pomoć međunarodne zajednice ponovo osvoji vlast.
Branko Todorović:To što Dodik kaže nešto, pa poslije to negira ne treba da nas iznenadi. To je tipično za većinu političara na prostoru bivše Jugoslavije. Ono što treba da nas zabrine je što građani na to ne reaguju. Kada političari promijene ploču, umjesto da budu kažnjeni na izborioma, građani ih ponovo biraju.
Omer Karabeg: Opozicija tvrdi da izveštaj o Srebrenici može da poništi samo vlada koja ga je usvojila pre 14 godina i da skupština nema nikakve veze sa tim. Dodik insistira da Narodna skupština poništi taj izveštaj. Zašto je Dodiku toliko važno da ga poništi skupština? On je mirne duše mogao izdati nalog premijerki Željki Cvijanović da ga poništi na sednici vlade.
Zdravko Krsmanović: To je za nas u opoziciji suštinska stvar. Pitanje je da li ćemo mi toj sjednici Narodne skupštine 14. avgusta i prisustvovati. Vladajuća koalicija saziva sjednicu Narodne skupštine, a da nemamo stav vlade, niti prijedlog zaključaka. Nigdje se ne navodi šta je netačno u izvještaju o Srebrenici. Koje je to nove momente pronašao Stefan Karganović, koji je radio famozna istraživanja o Srebrenici i uzimao milione iz budžeta? Protiv njega je prije nekoliko godina pokrenuta istraga zbog toga što nije plaćao porez. Očigledno je da je sve to u funkciji predstojećih izbora. Cilj je da se 22.000 ljudi, čija su imena navedana u izvještaju o Srebrenici, i njihove porodice okrenu Miloradu Dodiku, koji će ih navodno zaštititi. Vlast nas vraća u devedesete i širi atmosferu straha.
Branko Todorović: Dodik želi da u Narodnoj skupštini pravi predstavu u kojoj će se pokazati ko su pravovjerni, a ko izdajnici. On želi da uoči izbora pravi tu vrstu diferencijacije. Dodik je ovim potezom doveo opoziciju u vrlo nezgodan položaj. Oni imaju dvije varijante – ili da dođu na sjedicu, ili da je bojkotuju. Ne zna se koja je od te dvije varijante za njih gora. Imao sam priliku o tome razgovarati sa mnogim građanima u Bijeljini i u Banjaluci. Oni su dobili informaciju da je neko predao nekom njemačkom tužiocu spisak od 22.000 ljudi i da će sada krenuti hapšenja, kao što je to Dodik najavio. I oni vide Dodika kao hrabrog čovjeka koji je ustao u zaštitu ljudi koji su na tom spisku. A tih 22.000 ljudi i članovi njihovih porodica u oktobru će sigurno dati glasove onome koga smatraju svojim zaštitnikom. Ta javna predstava u Narodnoj skupštini direktno je povezana sa izborima i ona će Dodiku doneti koristi. Kao što su mu i ranije predstave, koje su pametnim ljudima izgledale sumanute, donosile glasove na izborima.
Lažne priče o hapšenju
Omer Karabeg: Kako se opozicija može suprotstaviti ovom Dodikovom triku?
Zdravko Krsmanović: Nismo mi tako slabi. Mi smo 2014. godine pobijedili vladajuću stranku na izborima za člana Predsjedništva BiH – kada je Mladen Ivanić pobijedio Željku Cvijanović. Tada je Milorad Dodik u trci za mjesto predsjednika Republike Srpske dobio samo jedan i po posto glasova više od opozicionog kandidata Ognjena Tadića. A koristio se istim metodama kojima se koristi i danas. Treba znati da je ljudima u Republici Srpskoj dogorjelo do nokata, da ne mogu više da trpe nepravdu, da ne mogu više da podnose da im narkoklanovi u Ministarstvu unutrašnjih poslova ubijaju djecu. Ne mogu ljudi više da gledaju kako im djeca odlaze u inostrantsvo u potrazi za boljim životom. Mi pokušavamo da ta pitanja stavimo u fokus predizborne kampanje. Nećemo dozvoliti da se Narodna skupština – najviši zakonodavni organ u Republici Srpskoj – koristi za predizborne predstave.
Omer Karabeg: Kako vi kao opozicija možete razuveriti tih 22.000 ljudi koji su na tom spisku da im ne preti nikakvo hapšenje i da Dodik nema od koga da ih štiti? Kako možete razotkriti taj trik?
Zdravko Krsmanović: Mi imamo jake partijske infrastrukture. Ti ljudi su maltene svi članovi Srpske demokratske stranke. Ne mislim da oni nemaju povjerenja u svoju političku partiju i da čekuju da ih štiti Milorad Dodik. Duboko sam ubjeđen da su ti ljudi svjesni Dodikovog trika koji to pitanje otvara poslije 14 godina. Kako to da je Milorad Dodik, koji je devedesetih godina bio dezerter i švercovao cigarete po Bosni i Hercegovini i Srbiji, sada postao najveći patriota.
Omer Karabeg: Kako Dodik uvek uspeva da pred izbore nametne nacionalne teme – da je srpski narod ugrožen i da treba braniti Republiku Srpsku? Kako uspeva da izbegne raspravu o nezaposlenosti, malim platama, penzijama, siromaštvu, korupciji, o svemu onome što svakodnevno pogađa ljude?
Branko Todorović: Nažalost, nije teško u Bosni i Hercegovini povrijediti veoma bolne i nezaliječne ratne rane, nije teško probuditi duhove rata. Građani su pod medijskim terorom javnih emitera. Neću reći svih, ali Radio Televizija Republike Srpske, slobodno možemo reći, teroriše građane lažima i neistinama. Dovoljno je da neko u Republici Srpskoj pomene Nasera Orića ili u Federaciji ljude koji su simbol devedesetih, pa da se mediji i glave ljudi ispune strahom i mržnjom. Na taj način se bez obzira na katastrofalnu ekonomski situaciju nacionalni lideri održavaju na vlasti već više od dvije decenije.
Dodikov bezobrazluk
Omer Karabeg: Gospodine Todoroviću, vi ste rekli da će poništavanje izveštaja o Srebrenici imati snažan uticaj na oktobarske izbore. Da li bi to moglo doneti pobedu Miloradu Dodiku?
Branko Todorović: Samo otvaranje ove teme je već donijelo ogroman broj glasova Miloradu Dodiku. Duboko sam uvjeren da je Milorad Dodik pripremio još takvih trikova i da će, kako se bude približavao oktobar, biti još ovakvih iznenađenja. To mu donosi značajnu prednost, ali otvara i niz pitanja. Šta rade međunarodne organizacije u BiH, čime se bavi OSCE, ako on ne zna da se u ovom trenutku u mnogim malim mjestima u Republici Srpskoj kupuju izbori. Kupuje ih onaj koji ima novac, a zna se ko ga ima. Kad se završi glasanje, OSCE će reći da su izbori bili demokratski i tako će im dati legitimitet. A mi znamo da nisu, jer smo svjedoci brutalnih nepravilnosti. Ne govorim samo o kupovini glasova. Zar izbori mogu biti pošteni, ako se Narodna skupština Republike Srpske zloupotrebljava u predizbornoj kampanji? Ne mogu izbori biti pošteni, ako je javni televizijski servis zatvoren za opoziciju, ako ga u potpunosti kontroliše vladajuća stranka i koristi ga da dezinformiše građane. Na to bi trebalo da reaguje međunarodna zajednica. Tu pre svega mislim na Evropsku uniju.
Zdravko Krsmanović: Meni najviše smeta kandidatura Milorada Dodika za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, države koju on ne priznaje, koju negira, ponižava i vrijeđa. Zamislite dokle ide taj bezobrazluk da se kandidujete za predsjednika države koju ne priznajete. Ako se o takvim stvarima ćuti, ako se zloupotrebljava Narodna skupština, ako opozicija nema prsitup javnom televizijskom servisu, ako se dozvoljava da se izbori pokradu, da se novci javnih preduzeća troše na kupovinu glasova, onda se zaista može postaviti pitanje regularnosti izbora. Mislim da bi međunarodna zajednica morala da se tim pozabavi. Jer danas je Bosna i Hercegovina, koja se nalazi u srcu Balkana, najveći problem. Svi ostali idu svojim putem. Crna Gora je ušla u NATO, Makedonija je na putu da riješi svoje probleme, Srbija grabi prema Evropskoj uniji, Hrvatska je već u Uniji. Jedino Bosna i Hercegovina ostaje crna rupa na karti Balkana – i to se mora spriječiti.
