Ispisani grafiti, trošan krevet i buđav dušek, slika je i prilika u napuštenoj prostoriji zgrade koja je Iliji Bešiću novi, privremeni dom. Svako veče liježe u krevet sa strahom da bi mogao biti izbačen, piše N1.
“Nemam uslova za život, socijalno sam ugrožen ,nemam gdje da se okupam, nemam gdje da se obrijem, nemam gdje da operem veš, zima mi je”, kaže Bešić.
No svaki dan mogao bi biti izbačen, prepušten je volji dobrih ljudi. Kako bi preživio Ilija pomaže pri istovaranju robe u obližnjoj prodavnici, skuplja karton. Da bi preživio, zarađuje i kao model studentima na Likovnoj akademiji.
“Istovaram jednom čovjeku ovdje, za tri marke robu. Ima dva granapa, jedan granap pa drugi granap, to je po marku i po, tri marke dobijem za dva granapa”, priča nam Ilija.
Ovaj čovjek nekada je imao posao, krov nad glavom, porodicu, ali sve je nestalo u trenutku.
“Radio sam u Vasi Miskinu Crnom, Energoinvestu ovako fizicke poslove, tu sam radio jedno dvije i po godine i onda više nisam. Bio sam malo slab, bolestan i nisam mogao više”, kaže.
Osim što je bolestan, u ovoj prostoriji mu je hladno, ima svega dva ćebeta i nešto malo odjeće. Živi bez električne energije i vode.
“Ima dobrih ljudi, kupili su mi jučer i cipele jedne i pantole. I kupili su mi šampone za veš, za kupanje, sapune, sve imam”, kaže Bešić.
Nekada, dok je imao posao, zdravlje i tetku s kojom je živio i koja mu je bila sve u životu, Ilija Bešić je imao s kim da proslavi novogodišnje praznike, imao je normalan život. No, i ovu godinu dočekaće je sam, daleko od novogodišnjeg blještavila, u mraku, bez vode, struje u starim cipelama, žedan i gladan. Sa željom da će nova godina biti puno bolja od ove na izmaku, godine koje je doslovice za ovog čovjeka bila godina, pukog preživljavanja.
