“Ljudska priroda” je tema filozofskih rasprava već hiljadama godina, a uz pomoć moderne tehnologije i nauke, napokon smo počeli da otključavamo ove misterije. U ranim fazama studija, naučnici su uspjeli da zaključiti jednu činjenicu: naš mozak je fizički podešen da pomaže drugima.
Nauka sugeriše da je stara izreka: “Bolje je davati nego primati”, doslovno istinita, tvrdi Džefri Skuls, evolucioni biolog na Vestmaunt koledžu u Kaliforniji. “To nije samo moralni kliše.”
U svakodnevnom životu, bezbroj ljudi izabere da se odrekne svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima – bilo da se radi o pomaganju starijima, spašavanju napuštenih životinja, ljudskih života ili pomaganju nekome da riješi određeni problem – dobrim djelima svjedočimo svaki dan.
Mnoge studije su pokazale da alturizam značajno smanjuje nivo stresa, glavnog uzročnika većine bolesti, a samim time, da značajno mijenja našu fiziologiju. Ali šta je to u nama što nas tjera da nesebično pomažemo drugima, da činimo herojske poduhvate kako bi spasili nečiji život, ne razmišljajući o svom?
Veza alturizma i stresa je otkrivena sasvim slučajno 1956. godine, kada je tim istraživača sa Kornela sproveo istraživanje sa 427 udatih žena s djecom.
Oni su očekivali da će žene sa više djece biti pod većim stresom, te zbog toga i imati kraći životni vijek. Iznenađujuće, istraživači su otkrili da broj djece, obrazovanje, klasa, i radni status nisu uticali na dugovječnost.
U istoj studiji, koja je trajala 30 godina, sasvim slučajno je otkriveno da je 52% žena koje nisu nikada volontirale na kraju oboljelo od neke teže bolesti, za razliku od 32% žena koje su redovno volontirale.
Ovo otkriće je zainteresovalo naučnike, pa su nakon toga sproveli još nekoliko istraživanja: Jedna je zaključila da redovno činjenje dobrih djela smanjuje rizik od prerane smrti za 44% – što je bolji učinak od redovnog vježbanja.
Druga studija, sprovedena 1990-ih, ispitala je lične eseje časnih sestara iz 1930-tih. Istraživači su otkrili da su časne sestre koje su iskazale najviše pozitivnih emocija živjele oko 10 godina duže od onih koje su izrazile manje takvih emocija.
Mnoge su studije pokazale da alturizam značajno smanjuje nivo stresa, glavnog uzročnika većine bolesti – a samim time, da značajno mijenja našu fiziologiju. Kod testnih subjekata koji su samo gledali video koji je prikazivao činjenje dobrih djela zabilježeni su privremeni skokovi nivoa hemikalija koje jačaju imunitet.
Kod žena koje su komšije smatrale dobrim osobama jer vole da pomagažu drugima pronađen je povišen nivo oksitocina – hormona ‘vezivanja’ koji nam pomaže da se osjećamo dobro.
Altruistične emocije – “droga pomagača” – stvaraju fiziološke reakcije u tijelu tako što povećavaju nivo oksitocina – zbog kojeg se osjećamo dobro, smanjuju nivo stresa i poboljšavaju imunitet. Altruizam u nama izaziva hemijsku reakciju sličnu onoj koju izaziva i istinska ljubav.
