Rastojanje između ‘odlučnosti da oprostite’ i pravog osjećaja duhovnog mira može biti beskrajno daleko. Sama pomisao da će netko proći nekažnjeno, poslije svega što je učinio, nanosi bol.
Opraštanje izgleda kao izdaja sebe. Ne želite se predati u borbi za pravdu. Ljutnja gori u vama. Znate to, ali i dalje ne možete zanemariti situaciju,
Ono što treba zapamtiti o ljutnji je da je to instrumentalna emocija. Ljutimo se zato što želimo pravdu. Zato što mislimo da ćemo imati korist od toga. Zato što smatramo: što smo više ljuti, time možemo učiniti više promjena. Ljutnja ne razumije da je prošlost već završena i šteta je već načinjena. Ona kaže da će osveta sve ispraviti.
Kada u vama sve kuha, opraštanje izgleda nemoguće. Želimo oprostiti jer naš um shvaća da je to zdrav izbor. Želimo mir, spokoj, koji nudi oproštaj, ali ništa sa sobom ne možemo napraviti. Zato što nam glavnu stvar o praštanju nitko nikad nije rekao: ono ništa neće ispraviti. Ono nije gumica koja će izbrisati sve što vam se dogodilo.
Ono neće ukinuti bol s kojim ste živjeli, neće vam pružiti momentalno smirenje. Traženje unutrašnjeg mira – to je dug i težak put. Praštanje je samo ono što će vam omogućiti da izbjegnete ‘dehidraciju’ na tom putu.
Opraštanje je preuzimanje osobne odgovornosti. Ovo je odluka o tome kako povratiti svoj mir. Ono ne znači da morate biti prijatelji s onima koji su vam nanijeli bol. Vi, jednostavno, razumijete da su oni ostavili trag i sada ćete živjeti s takvim ožiljkom. Počet ćete liječiti rane, neovisno od toga hoće li ožiljci ostati. Nastavite živjeti dalje sa svojim ožiljcima.
Opraštanje nije trijumf nepravde. Riječ je o stvaranju vlastite pravednosti, vlastite karme i sudbine. Suština je u tome da se ponovo stane na svoje noge i odlučiti ne biti nesretnim zbog prošlosti.
Opraštanje je razumijevanje toga da vaši ožiljci neće određivati vašu budućnost. Opraštanje ne znači da se predajete. Ono znači da ste spremni sakupiti snagu i krenuti dalje, piše Atma.
izvor 24sata.hr
