Posao imama predstavlja činjenicu da taj čovjek 0u veoma čestim slučajevima neće raditi blizu svog rodnog kraja, pa vas taj posao može odvesti u sasvim drugi kraj Bosne i Hercegovine.
S obzirom na sve više ovog kadra koji završava teološke fakultete širom naše zemlje, izbor nije tako veliki, pa se ponekad morate odlučiti na neke sasvim druge izazove.
Takav je slučaj i sa Mahirom Kevrićem, mladim imamom koji je rođen i odrastao u Visokom, ali već nekoliko godina radi kao imam u Livnu.
“Ja sam u Livno prvi put došao u mjesecu junu 2013. godine. Do tog trenutka ovaj dio Bosne i Hercegovine je za mene bio apsolutna nepoznanica. Nikada prije toga nisam imao priliku ni u prolazu da vidim ljepote koje su me očarale kada sam prvi put došao. Drugi, duži susret sa Livnom je bio u mjesecu Ramazanu te iste godine. Ovdje sam proveo Ramazan i ujedno bio na probnom radu za mjesto imama gradske, Ćurčinice, džamije. Nakon Ramazana i uspješno odrađenog probnog rada, dobio sam mjesec dana da se oženim i dođem na svoje radno mjesto koje me čeka. Sva sreća da smo moja supruga Šejla i ja željno čekali ovakvu priliku, tako da nam nije bilo teško za mjesec dana sve organizirati, vjenčati se i zajedno doći u Livno kako bismo bili u službi muslimanima”, kaže na početku razgovora za Source.ba portal Mahir ef. Kevrić.
“I tako, od mjeseca septembra 2013. godine smo ovdje, radimo, borimo se i dijelimo sudbinu našeg naroda na ovom području. Biti imam u Livnu i u bilo kojem drugom mjestu ne razlikuje se mnogo. Posao imama je konstantna spremnost na aktivnost, pomoć, lijepu riječ, prijatan gest, i to je u svakom području isto. Naravno, ovo područje kao i svako drugo ima svoje specifičnosti, posebnosti koje mu daju draž i razlikuju ga od drugih. Ja volim reći da je ovo postao moj drugi dom gdje se osjećam zaista lijepo i prijatno”, poručuje ovaj rođeni Visočanin.
S obzirom da je Livno sredina u kojem živi veliki broj Hrvata, našeg sagovornika smo upitali o odnosima Bošnjaka i Hrvata u tom gradu, te da li je do sada imao nekih problema.
“Prema rezultatima Popisa iz 2013. godine na području Livna živi nešto iznad 4.000 Bošnjaka, preko 29.000 Hrvata, a ostale skupine su zastupljene sa veoma malim procentom. Dakle, Livno jeste grad sa većinskim hrvatskim stanovništom, ali to ni na koji način ne treba da predstavlja problem bilo kome. Za tri godine koje sam proveo u Livnu, sa suprugom koja nosi hidžab, nisam doživio ni najmanju neugodnost, ni najmanji incident, čak bih se usudio reći ni ružan pogled. Kroz projekte međureligijskog karaktera i susrete sa katolicima, posebno djecom, primjećujemo pozitivno interesovanje za stil odjevanja jedne muslimanke i njeno viđenje svijeta. Naravno da postoje određeni problemi i neriješena pitanja, ali vrijeme i volja sa obje strane to mogu riješiti na obostranu korist i radost. Mi, kao zajednica, nastojimo promovisati pozitivne, ljudske vrijednosti, vrijednosti oko kojih se svi možemo okupiti i zajednički raditi i uvijek smo na raspolaganju svim ljudima dobre namjere i čestitog pristupa”, kaže Mahir.
“Livno, kao i veliki broj drugih sredina u BiH, vodi svoju bitku sa ekonomijom, bijelom kugom kao i sve prisutnijim iseljavanjem mladih ljudi u evropske zemlje. Teško je gledati ljude koji se bore da prežive, da sastave kraj sa krajem, da svojoj djeci osiguraju normalnu egzistenciju, ali to su pitanja koja se tiču politike, stabilnosti državnih institucija i zakonodavstva koje treba osigurati povoljnu klimu za investicije koje će donijeti radna mjesta i poboljšati ekonomski standard, ne samo ovog područja, već i cijele BiH. Ovo je prelijepo područje, bogato prirodnim resursima i ljudi se uglavnom na taj način snalaze i zarađuju za život”, riječi su Kevrića.
Kao što smo već spomenuli, posao imama (efendije) je poprilično kompleksan posao. Zahtjeva konstantan rad sa ljudima, apsolutnu predanost poslu, tako da brojni imami vole reći da taj posao ne možeš raditi ako ga nećeš 100 posto živjeti. Predrasude su, po običaju na Balkanu, uvijek bile sastavni dio i ovog posla.
“Ja ovo ne bih nazvao poslom već misijom. Bez obzira što je predstavljen kao standardni posao i ima formu kao i svi drugi poslovi, samo ukoliko čovjek sebe angažira u punom smisu i upregne sve svoje kapacitete, ljudi će primijetiti njegov trud i zalaganje i vrlo rado će se odazvati njegovom pozivu. Naravno, svi mi imamo svoje porodice koje traže vrijeme i posvećenost i to ne treba zanemariti i zapostaviti, ali imam je jedina osoba koja je dostupna svojim džematlijama u svakom trenutku, koja sa njima proživljava sve njihove radosti, tuge, bolesti, ozdravljenja, ženidbe, udaje i podjednako se sa njima raduje i tuguje. Nažalost, nekada se imami negativno predstavljaju i o njima se ružno govori. Ne treba zaboraviti da su to ljudi kao i svi drugi, samo sa nemjerljivo većom i težom zadaćom i odgovornošću, te koji nisu sačuvani od greški i propusta. Svi dobronamjerni ljudi trebaju im pomoći u misiji, trebaju biti njihovi oslonci i pomagači, trebaju samovoljno preuzeti dio tereta koji imam nosi”, rekao je na kraju razgovora za Source.ba portal Mahir ef. Kevrić.
