Samim svojim priznanjem Šarapova će dobiti, sasvim sigurno, manju kaznu od očekivane od strane svjetske Teniske federacije što je priznala da se dopingovala, no izgubiće mnogobrojne sponzore i “armiju” svojih navijača širom svijeta s obzirom da spada u one najljepše sportistkinje na svijetu.
Povodom ovog svjetskog skandala razgovarali smo sa dva doajena prizrenskog, a samim tim i kosovskog sporta, posebno fudbala, Sokoljom Hadrijem i Šukrijom Goranijem te izdvojili njihova mišljenja o ovoj, sve češćoj pojavi, u svijetu sporta širom planete.
Između ostalog, Sokolj Hadri, proslavljeni fudbaler fk “Lirija” poznatiji kao “džentlmen u kopačkama” za naše čitaoce pojašnjava, iz svog ugla, ovu negativnu “pojavu” u svijetu sporta.
“Prije svega, selam vama i čitaocima vašeg web-portala i hvala vam što ste našli vremena da razgovaramo o ovoj temi. Dakle, radi se o aktuelnoj temi koja je uzburkala svjetski sport te je doping vrlo česta pojava u vrhunskom sportu. Vjerujte da sam bio vrlo iznenađen kada sam čuo prije par dana da se čuvena teniserka i svjetska šampionka u tom sportu Marija Šarapova dopingovala jer je ona vrlo poznata i popularna svjetska sportašica te uzor mnogim mlađim generacijama. Razloge ne znamo i ona sama vjerovatno, najbolje zna zašto je to uradila i kasnije priznala, no smatram da je u pitanju bila neka bolest, možda prehlada, koja čini da se koristite one lijekove koji u sebi imaju i stimulativna, odnosno, zabranjene supstance koje se koriste kao doping. Dakle, svi mi koji smo se bavili sportom, možemo sada nagađati i davati negativne komentare no, rekoh, ono njeno priznanje govori da i vrhunski sportisti mogu pogriješiti te će joj, samim tim, i kazna biti drastično umanjena. Recimo da je doping, kao vrlo negativna pojava u sportskom svijetu, vrlo raširena u današnje vrijeme jer ga imamo i u fudbalu, košarci, rukometu ali i u atletici i mnogim sportovima, naročito kada su u pitanju razne Olimpijade ili svjetska ili evropska prvensta u pojedinom sportu, no to je, kako rekoh, vrlo loše i za samog sportistu i za samu državu koju predstavlja. Sportisti tim pomoćnim sredstvima, da se tako izrazim, žele da budu što uspješniji u svom sportu, a ne znaju da gube i svoj ugled ali i da uništavaju svoje zdravlje tim načinom života jer je bolje da budeš onakav kako te priroda stvorila, a ne da budeš “vještački” čovjek. Ako uporedimo vrijeme kada sam se ja bavio vrhunskim sportom, odnosno fudbalom, prije 30-tak i više godina i sadašnje vrijeme, mi , prije svega, nismo ni znali šta je doping. Dakle, zdravo smo se hranili, trenirali smo često u prirodi, družili se te smo tada postizali one rezultate koja nam je, kako rekoh, priroda dala dok je sada sasvim drugačije te stvarno ne znam kako će se sve to završiti jer smo svjedoci da mnogi vrhunski sportsisti vrlo mladi oboljevaju, ali i umiru što je upravo posljedica korišćenja tih nedozvoljenih hemijskih supstanci”, istakao je Sokolj Hadri, poznato i popularno fudbalsko ime na prostorima Kosova i čitavog Balkana.
Sa druge strane, slično mišljenje ima i proslavljeni fudbalski trener mnogih fudbalskih klubova na Kosovu, Crnoj Gori, Bugarskoj i republici Turskoj, Šukrija Gorani, koji na ovu temu, između ostalog, ističe:
“Vidite, tema je vrlo interesantna te vrlo aktuelna i hvala na posjeti. Dakle, dopingovanje sportista nije neka “nova” stvar jer je toga bilo i mnogo ranije. Nova je činjenica da se “otkrivaju” mnoge doping-afere svjetski poznatih sportista što, samim tim, stvara lošu “sliku” o samom sportu kojim se bave i generacijama koji dolaze nakon njih. Eto, sada je aktuelna teniserka Šarapova, ranije je to bio čuveni američki atletičar Karl Luis te mnogi drugi. Recimo da je doping, da tako kažem, stvaranje jedne nelojalne konkurencije među samim sportistima jer je sa jedne strane jedan sportista koji normalnim treningom i radom želi postići vrhunske rezultate, da li kolektivno ili individualno to je druga priča, te sa druge strane radi se o sportisti koji bazira svoj trening ili način života na “hemiji”, odnosno dopingu što, svakako nije u redu. Ide se, dakle, dotle da te svjetske laboratorije gdje se spravljaju te negativne supstance da su vrlo složene tako da i svjetski stručnjaci, tj doktori mnogo puta ne mogu ,nakon pregleda samog sportiste, tj nakon doping-kontrola, pronaći zabranjenu supstancu u njegovom organizmu. Uzmimo primjer kolektivnih sportova poput košarke, fudbala, vaterpola i mnogih drugih da je skoro nemoguće naći dopingovanog sportistu jer se na te doping-kontrole, nakon sportske utakmice, šalju po par igrača nasumice pa je tako teško, kako rekoh, naći one koji se dopinguju. To, je, dakle, jedno veliko zlo u smislu da sportisti sami nisu “svjesni” šta time žele postići. Pomenuo sam čuvenog američkog atletičarta Karla Luisa, kome se svojevremeno “klanjao” sportski svijet kada je osvajao po nekoliko zlatnih medalja u atletici, tj. trčanju i drugim atletskim disciplinama na sportskim takmičenjima poput Olimpijskih igara gdje se okupljaju sportisti iz čitavog svijeta. No, kada je nekoliko godina kasnije otkrilo da se dopingovao bio je to veliki minus za “kraljicu” sportova-atletiku, ali i za njega samog te za čitav sportski svijet koji je bio mnogo razočaran zbog toga.
“Što se tiče moje sportske, tj fudbalske karijere, mi zapravo tada nismo ni znali šta je doping. Mi, fudbalski treneri, smo u to vrijeme bili obaveštavani o tim stvarima no većina nas je tada završavalaviše trenerske škole gdje se na posebnim časovima razgovaralo o čovječjem tijelu, odnosno tijelu sportiste i njegovim mogućnostima kada se uzimaju vitaminska sredstva, posebno ona negativna te koliko ona štete organizmu kada sportista jednog dana ode u “penziju” te se tada zvalo “medicina sporta”. Dakle, bile su to “priče” koje nama tada nisu bile jasne šta je ustvari doping i čemu on služi. Mi smo tada davali sportisrtima zašećerenu vodu, tj. limunadu, recimo, prirodni napitak da bi im skinuli tremu pred važne mečeve, a vi vidite šta se u današnje vrijeme radi sa vrhunskim sportom i sportistima. Uzmimo za primjer, a vjerujem da je to mišljenje većine sportista sa Kosova ili njihovih trenera, činjenicu da na Kosovu nema dopinga no vjerujem da se koriste stimulativna sredstva u obliku raznih vrsta injekcija ili posebne ishrane sa vitaminima što je pozitivno i u određenoj mjeri. Rekoh, doping je vrlo negativna pojava u savremenom sportu te da bi se trebalo što više povesti računa o tome da bi se što prije iskorjenio”, istakao je proslavljeni fudbalski trener Šukri Gorani čiji će opširniji sportski intervju naši čitaoci imati prilike da pročitaju narednog vikenda.
Što se tiče same Marije Šarapove, ona je ovim činom “obrukala” ne samo sebe već i vrhunski i popularan sport kao što je tenis gdje je izgubila veliki broj sponzora i mnoge svoje vjerne navijače širom svijeta, a koristila je nedozvoljen lijek pod nazivom “meldonijum” koji pojačava izdržljivost i toleranciju na vježbanje, te smanjuje period oporavka, što je jako važno za profesionalne sportiste.
Obilazeći prizrenske apoteke, u mnogima se može naći taj lijek no apotekari tvrde da se radi o supstanci za poboljšanje imunološkog sistema u organizmu.
No, bilo kako bilo, sve to negativno utiče na mlade sportiste širom svijeta ili one koji se žele baviti vrhunskim sportom jer ne kaže se uzalud: u zdravom tijelu-zdrav duh.
