Samo obnova bob-staze dovela bi mnoge svjetske timove da tu treniraju, jer postoji samo devet takvih staza.
Razrušeni hotel “Igman”, izgrađen za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine, ni nakon 15 godina nije pronašao vlasnika, jer se nije javio nijedan ponuđač, ostavši još jedan od propalih olimpijskih objekata, za čiju obnovu se uglavnom zalažu sportski radnici, ali ne toliko i vlasti.
Iako su se “pronalazile” pare za razne sportske dvorane i druge zgrade, bob-staza na Trebeviću, Olimpijski muzej u Sarajevu, skakaonice na Igmanu, ledene dvorane, objekti izgrađeni prije više od 30 godina za najznačajni sportski događaj u bivšoj Jugoslavij…, ostali su bez podrške i sredstava.
Iz firme ZOI ’84, koja upravlja olimpijskim borilištima, ni nakon brojnih upita, nismo dobili odgovor o tome koliko sredstava je potrebno da bi se oni obnovili i da li postoje planovi za takvo što. Međutim, sportski radnici i stručnjaci rado su govorili šta bi to značilo za grad i državu, istučući da svaki pokušaj da se to desi nije bio podržan od onih koji odlučuju.
Samo obnova bob-staze, koja je čak i razrušena velika turistička atrakcija, donijela bi ogromnu dobit, jer bi se taj objekat sam mogao finansirati kroz posjete turista, ali i treninge brojnih reprezentacija iz cijelog svijeta, budući da samo devet zemalja ima bob-stazu, tvrdi predsjednik Sankaškog saveza Bosne i Hercegovine Senad Omanović.
“Od tih devet, Njemačka ima četiri, Amerika dvije, Kadana dvije, Japan, Francuska, Norveška i Latvija po jednu… A imate više od 70 nacija koje su članice bob, sankaške i skeleton svjetske asocijacije. Mi jednu trening vožnju ovdje plaćamo 25 eura, dnevno pravimo dva treninga po tri vožnje, 2.500 eura će nas ‘doći’ samo treninzi”, rekao je u telefonskom razgovoru za Al Jazeeru Omanović, koji se trenutno nalazi u Austriji, na treninzima juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine.
“Sad zamislite, imate u juniorskoj konkurenciji preko 200 takmičara, što se tiče sankanja, isto tako u seniorskoj, a jedna trening vožnja za bob se plaća 50 do 80 eura. To je novac bi apsolutno održavao i stazu, a da ne govorimo o svjetskim kupovima koje smo imali prije rata, koje možemo lako vratiti, s obzirom da nema puno staza na svijetu i sve su prebukirane.”
‘U svijetu se pravi biznis od bob-staze’
Objašnjava kako se u Innsbrucku, gdje trenutno treniraju bh. juniori, turistima jedna vožnja naplaćuje 35 eura, a spuštanje u bobu s profesionalinim pilotima 150 eura.
“Ovdje je napravljen biznis, a nama je prednost blizina grada. Kada se napravi žičara do Trebevića, vi ćete za 10 minuta biti iz centra grada na jednom olimpijskom borilištu.”
Kako dodaje Omanović, na stazu su dolazili stručnjaci, koji su obavili dva inspekcijska pregleda te procijenili da bi obnova stajala između 15 i 16 miliona konvertabilnih maraka (7,5 do osam miliona eura).
“Poređenja radi, sportska dvorana koja je napravljena kod stadiona Grbavica koštala je 10 miliona KM [oko pet miliona eura]. Imamo Skenderiju, koja propada, imamo Zetru, koja je neiskorištena, a mi smo napravili novu dvoranu. Za 15 miliona KM [oko 7,5 miliona eura] možemo napraviti jedan objekat koji će promovirati i državu, i grad, i kanton, a pritom zarađivati novac i bio bi iskorišten 12 mjeseci godišnje – plus trke Svjetskog kupa, sponozori, gledaoci, TV prenosi…”
Selver Merdanović, koji je oformio klub skijaških skokova Ski-skok klub Hadžići, rekorder Bosne i Hercegovine u ovoj skijaškoj disciplini i B reprezentativac nekadašnje Jugoslavije, trenira djecu na improviziranim skakaonicama na Igmanu, u blizini onih izgrađenih za Olimpijske igre, uništenih u ratu.
Kako kaže, dvije male skakaonice, 25-metarska i 45-metarska, trebale bi se prve uraditi ako se želi napraviti nešto u toj sportskoj disciplini, kako bi se dobila značajnija takmičenja na velikim skakaonicama od 75 i 90 metara, koje također treba obnoviti.
“Mi prvo moramo imati skakače koji će predstavljati Bosni i Hercegovini u toj grani sporta, tako bi bilo nužno da se urade dvije male skakaonice. Ta priča je pokrenuta zadnje dvije godine, ali nikako da kažemo – ‘evo, krenuli smo s radovima’. Sredstva su obezbijeđena i nedostaju još neke tehničke stvari da se završe i mislim da bi se moglo krenuti u sanaciju te dvije skakaonice.”
Prije rata su mnoge federacije dolazile za pripremne treninge na velikim skakaonicama.
“Tu bi trebao zvanično doći stručni tim, koji će premjeriti skakaonicu i pregledati šta se na njoj treba uraditi te nakon toga procijeniti ukupne radove i dati konačnu cifru, gdje bi se možda vrlo brzo moglo doći do sredstava. Sve ovo što se do sada pričalo – treba tri, pet, sedam miliona… – to su priče iz nečije glave.”
Sve bi to jako puno značilo da se dobiju velika takmičenja te napravi generacija dobrih skakača.
Ko će renovinarati Olimpijski muzej?
Treniranje mladih sportista zbog nedostatka infrastrukture gotovo je nemoguće i u hokeju i klizanju, jer se u ledenoj dvorani u Skenderiji prije nekoliko godina urušio krov, a ona u Zetri funkcionira mjesec do dva, jer ne postoje sredstva da se održava led, kažu iz Hokejšakog saveza Bosne i Hercegovine.
“Imamo strahovit problem u gradu Sarajevu, koji se još predstavlja kao olimpijski grad, a nažalost, svi smo mi krivi zašto nemamo pravo da to kažemo. Mi se borimo, ispred Saveza, klubova, dugi niz godina da grad, kanton i država počnu rješavati ovaj problem, stalno imamo neka obećanja, ali ništa se ne dešava”, ističe Adnan Mrkva, tim menadžer hokejaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.
“Mi smo prije dvije i po godine stvar uzeli u svoje ruke i rekli da ćemo mi, kao Savez, kao klubovi, ići u izgradnju ledene dvorane, da ćemo je finansirati iz neke javno-privatne inicijative. Mi čak imamo kupljenu ledenu dvoranu, koja stoji u Ljubljani. Kucali smo na mnoga vrata, svi znaju za ovaj problem, ali i dalje ne možemo dobiti konkretan odgovor, ponudu gdje bi tu dvoranu mogli staviti. Bilo je tu više lokacija koje su obećavane, ali se onda to zaustavi.”
Obećanja su imali i u Olimpijskom muzeju, čija je zgrada u ruševnom stanju. Neka sredstva su osigurana, ali nedovoljna da on bude otvoren.
“Postoje tri faze obnove; mi smo radili dvije i očekujemo treću fazu, za koju je potrebno 1,1 milion KM [oko 550.000 eura]. Kontaktirali smo Međunarodni olimpijski komitet, koji je bio vrlo voljan pomoći nam, međutim, jasno su nam rekli da bi se to desilo najmanje pola sredstva treba osigurati lokalna zajednica i tako pokazati dobru volju. Kontaktirali smo sve nadležne organe, od opštinskih pa do državnih, imamo načelnu saglasnot, ali niko još nije konkretno pomogao za obnovu”, kaže Said Fazlagić, generalni sekretar Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine, u čijem je vlasništvu Olimpijski muzej.
Kako dodaje, nije mu jasno kako su mnogi objekti u Sarajevu renovirani, a jedna od najljepših zgrada i spomenika koju Bosna i Hercegovina ima, koja bi mogla poslužiti ne samo kao olimpijski muzej, nego i kao olimpijska akademija i koristiti se za najviše državne prijeme, nije.
“Olimpijski muzej sada ima jednog uposlenog, prije rata ih je imao osam, i nikada nismo prestali s radom. Ono što nas malo deprimira, što se spominje sedam značajnih kulturnih institucija koje nisu finansirane od onih koji bi trebali, a to je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a niko ne spominje Olimpijski muzej, koji je najpoznatiji, jer je jedini takav u dijametru od 1.000 kilometara. Prvi naredni je tek u Italiji. Muzej se sada nalazi u prostorijama Oolimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine, u Zetri, i jako je posjećen, posebno u ljetnim mjesecima.”
‘Ušli smo u promašene olimpijske gradove’
Vraćanjem Olimpijskog muzeja u stari prostor značilo bi mnogo i za razvoj turizma, kaže glasnogovornica Turističke zajednice Kantona Sarajevo Asja Hadžiefendić-Mešić, kao i ostalih olimpijskih objekata, jer se, dodaje, stranci uvijek raspituju za njih.
“Međutim, činjenica je da smo ušli u te ‘promašene olimpijske gradove’, strani mediji su radili priče o porušenim olimpijskim objektima. Nažalost, postoji i slab interes za olimpijske planine, upravo zato što ti olimpijski kapaciteti nisu u funkciji.”
Kako dodaje, posljednjih godina bob-staza je atrakcija, koja se koristi za sve drugo osim za bob. Turisti se na njoj vole provozati biciklom, na dasci, na razne načine koriste stazu.
“Ona je čak jedne godine proglašena jednom od najatraktivnijih zaboravljenih mjesta.”
Upravo su to olimpijski objekti zadatak za vlasti. Sudeći po propalim pokušajima i incijativama sportskih radnika, koji su dobili samo prazna obećanja, Sarajevo i njegova okolice i dalje će biti “groblje olimpijskih objekata”.
