Djed i baba nas mrze i mene, a posebno moju mami… iskreno i nas dvije mrzimo njih, ali nas dvije imamo razlog. Djed i baba su cijeli život radili u Švicarskoj, sada su u penziji imaju preko 5000 eura svaki mjesec i nikada nam nisu dali ni pola eura. Moj tata, njihov sin jedinac je prisiljen da sakuplja smeće… aluminij, željezo, plastiku i slične sirovine da bi mi preživjeli, a oni imaju milione i dopuštaju da se tata blamira po gradu.
Za vikend je mama imala zdravstvenih problema i tata ju jeodveo na hitnu da primi infuziju i neke lijekove protiv bolova. Obzirom da nemamo zdravstveno osiguranje morali su platiti 50 eura. Za moje roditelje to je mnogo novca i tata je bio prisiljen da ode babi i djedu da ih pita da mu posude. Bila sam i ja sa tatom i nisam mogla vjerovati svojim očima šta sam vidjela.
Baba je donijela 500 eura i pružila tati, a kada je tata pružio ruku da uzme tih 500 eura baba ih je pocijepala na sitne dijelove. Tada je izvadila iz džepa još 500 eura te je i njih pocijepala. Ja i tata smo bili skamenjeni od šoka, prosto nismo mogli da vjerujemo. Tada je baba rekla da za liječenje moje mame ne da ni pola eura i da bi najsretnija bila kada bi čula da je kujurina umrla u najvećim mogućim bolovima, te nas istjerala iz kuće.
Nakon toga sam tati predložila da prodamo moj mobitel, jer nije bilo drugog načina da sakupimo novac za mamine lijekove i infuziju. Hvala Bogu nekako smo uspjeli sakupiti novac i mamu je kroz samo par sati bol popustio i sa je mnogo oblje. Sjedim u sobi, razmišljam i ne mogu da shvatim, nemogu da vjerujem koliko zla moja baba nosi u sebi… monstrum od žene, vjerujte da me stid što mi je takva žena baba, što sam na neki način njen potomak, što imamo istu krv.