Imao je šut koji je ogledalo rođenog strijelca. Imao je instinkt, osjećaj, mozak, ali i jednu od najvećih volja za uspjehom i pobjedama koju je NBA liga ikada vidjela.
Da, Josh Howard je imao mnogo teži put u svijet profesionalne košarke nego većina košarkaša. To se naravno odrazilo kasnije, kada ga je tijelo počelo izdavati i jednostavno nije mogao dugo ostati na nivou na kojem je bio.
Izabran je na draftu 2003. godine od Dallas Mavericksa kao posljednji izbor prve runde. Iako mu nije bilo jasno zašto nije izabran mnogo ranije, svi prisutni u dvorani su primjetili njegovo lice okupano suzama.
“Ovo je olakšanje. Napokon sam u stanju da se brinem o porodici i živim jedan od svojih snova a to je da se sportom bavim profesionalno. Nema dosta ljudi tu privilegiju, a to je blagoslov na kojem sam zahvalan”, kazao je tada mladi Howard.
2005-2006. godine je već dao ogroman doprinos ekipi sa više od 20 poena u prosjeku, ali je vrhunac doživio naredne sezone. Cijela sezona je bila sjajno dostignuće za ekipu, ali i za Howarda posebno.
Prvi put u karijeri izabran je na All Star meč zajedno sa kolegom iz ekipe, legendarnim Dirkom Nowitzkim. Te sezone, Mavericksi su ostvarili najbolji omjer u ligi 65-17, ali su eliminisani u prvoj rundi playoffa od Golden State Warriorsa.
Naredna godina je statistički najbolja bila u njegovoj karijeri kada je zabijao 19.9 poena po meču, 7 skokova i 2.2 asistencije. U playoffu su u prvoj rundi savladali San Antonio Spurse, ali su izbačeni od Denver Nuggetsa u drugoj rundi.
Još je igrao za Washignton Wizardse, Utah Jazz, Minnesotu Tumberwolvese i za ekipu San Antonija u razvojnoj ligi, Austin Torose.
Početak kao iz noćne more
Ipak, ono što njegovu priču čini boljom i važnijom je sam početak njegovog života.
Howard je rođen “krivonog” sa djelimično dislociranim kukovima i koljenima.
Ljekari koji su pratili njegov slučaj su mu morali slomiti udove jer su bili previše “zakrivljeni”, te ih ponovo uglaviti u ležišta kako bi mogao hodati normalno.
Neke od prognoza su išle čak toliko daleko da su tvrdili da Howard možda nikada neće prohodati normalno, ali ih je zalaganjem uvjerio u suprotno.
Oca je upoznao kada je imao osam godina, a majka i baka koje su ga odgajale su insistirale da vikende provede pjevajući u crkvenom horu što je on koristio kao priliku da se iskrade iz kuće i posveti košarci.
