Ovih dana društvenim mrežama kruži jedna poučna priča, koja dokazuje kako se nikada ne trebamo predavati, čak ni kada mislimo da nema rješenja.
Pročitajte priču i izvucite pouku:
“Na periferiji grada, tačnije u jednom malom selu, živjela je jedna jako skromna i siromašna porodica koja je bila veoma časna. Nisu imali novca, ali su imali mnogo ljubavi međusobno i velikog poštovanja između sebe.
Naime, u jednoj trošnoj kući, živjeli su otac, majka i sin jedinac. Sin je ostao bez svojih roditelja kada je imao samo 15 godina. U nasljedstvo od njih je dobio trošnu kuću, kao i pet ovaca.
On se bavio tim, a i radio je za neku nadnicu, to je sve što je imao u svom životu. Jednog dana, nakon što je imao jako naporan dan, vratio se kući kako bi namirio ovce, međutim tada je zatekao strašan prizor.
U toru gdje je čuvao ovce, on je zatekao vuka, a ovce su ležale na zemlji. Nije imao u sebi bijes da naudi vuku, otjerao ga je, a potom sjeo na pločnik i počeo da plače. Vidio je da mu u životu ništa nije išlo od ruke, ostao je bez roditelja, a sada i bez stada.
Sjetio se jednog komšije koji je sam krenuo u tuđinu, tačnije u Ameriku. Stupio je nekako i s njim i kontakt, a potom je i on otišao preko bare.
Nakon 10 godina, on se vratio ponovo u selo, ali ovaj put sa porodicom, ženom i djecom. Upalio je svijeće za svoje roditelje, kao i vuku, koji mu je na kraju i pomogao da uspije u životu.”
