Nihad ima 10 djece, sedmero iz prvog braka i troje s novom suprugom Mirzetom. Žive iz dana u dan, donedavno od krađe drva, odnedavno od dnevnica. Za 20 KM dnevno koje Nihad zaradi radeći komšiluku mogu kupiti tek vreću brašna i dva litra ulja.
Djeca su znaju za Sarajevo, ali nikad ga nisu vidjeli čak ni na televiziji jer nemaju struju. Na izlete i ekskurzije ne idu, jer si to ne mogu priuštiti. Po dolasku iz škole često pričaju šta su vidjeli kod druge djece, šta bi voljeli imati, ali svjesni su da su mnoge stvari za njih u ovom trenutku nedostižne.
Mirzeta priznaje da bude dana kad djeca legnu gladna. Traže, ali ona im nema šta dati. Obeća im da će biti sutra, a kad ne bude ni tada, djeca zaborave i prestanu tražiti.
Nihad se zbog krađe drva 01. jula mora vratiti u zatvor, a Mirzeta i djeca će opet biti prepušteni komšijama. No, u njihovoj kući nada uvijek postoji, ona da će, kad prespavaju noć, biti nafake i jelo na stolu.
