Takvih slučajeva je najviše u onim opštinama gdje živi mali broj Bošnjaka, gdje se djeca upisuju na turskom ili albanskom jeziku.
Safet Muhović iz Prištine roditelj je troje djece koju je upisao u nastavi na turskom jeziku. U izjavi za Radio Kosova 2, program na bosanskom jeziku, on kaže da se na taj korak odlučio iz razloga što se nastava na bosanskom jeziku u Prištini izvodi u kombinovanim odeljenjima, ali je prvenstnevo želio da njegova djeca nauče još jedan jezik, u ovom slučaju turski.
“Prevashodno sam se rukovodio idejom da moja djeca nauče još jedan jezik više u životu. Uz svo poštovanje prema prosvjetnim radnicima na bosanskom jeziku, jednostavno nisam mogao i nisam želeo da pošaljem djecu na bosanskom jeziku zato što je riječ o kombinovanim odeljenjima, gdje u jednom odeljenju prva klupa predstavlja prvi razred, druga klupa drugi, i tako redom. Znajući kakav kavalitet nastave može da bude u takvim odeljenjima, naravno da kao i svaki roditelj koji svojoj djeci želi sve najbolje, nisam želio da djecu upišem u nastavi na bosanskom jeziku. Ali to nikako ne umanjuje njihov osjećaj pripadnosti bošnjačkom narodu, a sa druge strane takođe smatram da sam učinio pozitivnu stvar, jer sam im poklonio još jedan jezik u životu. Ali nije stvar samo u turskom jeziku, moja djeca perfektno govore i bosanski jezik. Možete li da shvatite sa kakvom prednošću moja djeca stupaju u život znajući četiri jezika (turski, bosanski, albanski i engleski) u odnosu na drugu djecu, koja znaju samo svoj maternji jezik ili još i jezik sredine. Znači, da nikada i ne završe ni jedan fakultet sa znanjem četiri jezika na vrhunskom nivou one već imaju tri fakulteta”, ponosno ističe Muhović.
Kada je riječ o opštini Peć, za sada ne postoje zvanični podaci da li i u toj opštini ima slučajeva da bošnjačka djeca pohadjaju nastavu na drugim jezicima. Direktor direktorijata za obrazovanje u Peći, Besim Avdimetaj, kaže da ne zna da li ima takvih slučajeva, ali po njemu, sigurno da postoji primjera.
“Smatram da su razlozi za to različiti, počevši od mješovitih brakova, gdje je otac Albanac a majka Bošnjakinja, pa djeca pohađaju nastavu na albanskom, ili može da se desi da je u pojedinim školama nastava na albanskom jeziku kvalitetnija u odnosu na nastavu na bosanskom. Uostalom, to je želja samih roditelja na kom će jeziku upisati djecu”, kaže za Radio Kosova 2, direktor direktorijata za obrazovanje, Besim Avdimetaj.
U prizrenskom regionu pored 3,800 učenika koji se školuju u nastavi na bosanskom jeziku, u bošnjačkim sredinama u Župi i Podgoru, u župskom Mušnikovu i podgorskim selima Skorobišti i Ljubiždi, djeca pojedinih Bošnjaka nastavu pohađaju na albanskom jeziku.
Razlog tome je taj što oni i nemaju drugih mogućnosti, odnosno što u tim mjestima ne postoji nastava na bosankom jeziku.
Direktor direktorijata za obrazovanje u opštini Prizren, Nedžat Čočaj, kaže da je pravo svakog da se škojuje na maternjem jeziku, ali da je za tako nešto potreban i zahtijev kako od strane roditelja, tako i od strane političkih predstavnika, ali kako ističe, do sada nisu primili nikakv zahtijev za otvaranje nastave na bosanskom u tim mjestima.
“Sve to zavisi od roditelja djece. Do sada nismo imali zahtijeva a bez zahtjeva mi ništa ne možemo učiniti. Ali svako ima pravo da se školuje na maternjem jeziku, ali opet naglašavam da to opet zavisi od samih roditelja i djece”, naglašava Čočaj.
Šefica divizije za obrazovanje manjinskih zajednica u Ministartvu obrazovanja, nauke i tehnologije, Enesa Kadić, kaže da sada nebi trebalo da postji primjera upisa bošnjačke djece na ostalim nastavama, jer, kako ističe, nastava na bosanskom jeziku je dosta napredovala u odnosu na njen početa, te se u njoj dosta ulaže.
“Nastava na bosanskom jeziku sada ima kvalifikovani nastavni kadar a zahvaljujući funkcionisanju Edukativnog fakulteta u Prizrenu, gdje postoje mnogi programi koji zadovoljavaju potrebe nastave na bosanskom jeziku. Sada se ne možemo požaliti da nemamo kvalifikovani kadar, a što je bio slučaj na početku formiranja nastave. Smatram da je jedan od faktora koji utiče na to da neki roditelji, posebno u opštinama sa malim brojem Bošnjaka, djecu upisuju u nastavi na albanskom jeziku, nedovoljna informisanost roditelja da u tim opštinama postoji i nastava na bosasnkom jeziku.To može biti slučaj u Prištini ili Mitrovici. Roditelji su ti koji su odgovorni sa obrazovanje i vaspitanje svoje djece i imaju to pravo da biraju jezik na kom će se njihova djeca školovati. Isto tako, kod pojedinih roditelja postoji i zabrinutost upravo što je u nekim učionicama u nastavi na bosanskom jeziku mali broj učenika, pa smatraju da taj mali broj učenika ne djeluje motivirajuće i nema dovoljne konkurencije za njihovu djecu, a što se može odraziti na uspjeh u njihovom školovanju. Ali, ovim putem im poručujem da ne oklevaju jer se u nastavu na bosanskom permanentno ulaže i da tu mogućnost ne bi trebalo da propuste”, kazala je Enesa Kadić, šefica divizije za obrazovanje manjinskih zajednica pri MONT-u.
Nastava na bosanskom jeziku se odvija u šest opština na Kosovu – u Prizrenu, Dragašu, Peći, Dečanima, Istoku, Mitrovici i Prištini.
