Prije 21 godinu, 30. jula 1993., od neprijateljske granate koja je pala u naselju Otoka teško je stradala petogodišnja djevojčica, Sarajevska princeza – Irma Hadžimuratović. Od iste granate poginule su i njena majka te komšinica Vera, dok je sestra Medina preživjela…
Hrabar i pošten
– Imala sam tri godine. Tog dana krenule smo do Crvenog križa. Od granate me spasila majka Elvira. Zaštitila me svojim tijelom – riječi su kojima je Medina Hadžimuratović (24) započela svoju dirljivu životnu priču.
– Život mog oca sveo se na preživljavanje. Izgubio je ženu koju je volio najviše na svijetu. I nikada se ponovo nije oženio. Izgubio je jedno dijete. Ostala sam mu ja. Cijeli život mi je posvetio, borio se za mene. Bio mi je i otac i majka. Jednom mi je rekao: „Da nisam bio tada jak, srce bi mi puklo.” Te riječi i danas odzvanjaju u mojoj glavi. Ponosna sam na njega, sretna sam da ga imam. Ponosna sam na sve što je učinio, što je hrabar i pošten. Voljela bih da sam mu mogla tada pomoći kao što mogu sada – dodala je Medina.
Godinama je mislila da će joj se mama vratiti, da je negdje otišla. Nije mogla prihvatiti istinu, a 1. aprila 1995. godine javili su im i da ih je Irma napustila…
Stare fotografije
– Imala sam pet, a ona nepunih osam godina kada je umrla. Nije izdržala bitku. Bila je suviše slaba. Na neki način, bolje je što je otišla tako nego da se cijeli život patila. Bila bi invalid. Najžalosnije je to što nemam nikakvo sjećanje na mamu ili Irmu. Sve što imam su stare fotografije koje su moje najveće blago – povjerila nam je Hadžimuratović.
S ocem u Londonu živi od 1993., odnosno od dana kada su ih deportirali zajedno s Irmom na njeno liječenje. U dalekom gradu prije godinu magistrirala je englesku književnost, a u Sarajevo svrati uglavnom ljeti. Da posjeti porodicu i mezare najmilijih.
Zahvalnost doktoru Jaganjcu
U Umjetničkoj galeriji BiH sinoć je promovirana knjiga „Sarajevska princeza”, koju je Medininoj sestri Irmi posvetio ratni hirurg Edib Edo Jaganjac.
– Nismo bili ni svjesni šta je doktor Edo uradio. Zahvalni smo mu na trudu da spasi moju sestru, trudu koji smo tek nakon 20 godina spoznali kroz ovu knjigu, koja će bez sumnje biti velika uspomena. I hvala mu jer mi ovdje i sada trebamo biti glas onih kojih više nema – poručila je Medina.
