Ibrahim ef. Halilović odbio je da napusti Banja Luku i nakon višestrukih hapšenja, prijetnji i napada, pa čak i nakon što je do temelja uništena Ferhadija džamija, spomenik kulture pod zaštitim UNESCO-a.
“Ti, Emina, vidi šta ćeš. Volja ti ići, volja ti ostati. Ali ja, dok god ovdje ima i jedan musliman, moram biti u Banjoj Luci”, kazao je muftija Halilović svojoj supruzi.
Ostao je i kada mu je poslije prvog hapšenja jedan srpski policajac rekao:
“Šta ti tražiš ovdje? Što ne ideš, mi smo džamije porušili”.
Bedrudin Gušić, Ratni predsjednik Glavnog odbora IZ u Banjoj Luci:
“Bageri su već ravnali teren, a ja i on smo stajali na trotoaru preko puta glavnog ulaza u dvorište džamije”… … Policajac nas je pokušao zaustaviti. No, muftija ga je odgurnuo, rekavši: “Ono tamo je naše i niko nam ne može zabraniti da odemo tamo…”.
Muftija Ibrahim Halilović je preživio najmanje četiri zabilježena napada na njega. Ipak, nije odustajao. Održavao je molitve u zgradi Islamske zajednice za nekolicinu ljudi koji su smjeli dolaziti na namaz. Muftija Halilović imao je poseban odnos sa biskupom Komaricom. Zajedno su Banjoj Luci dijelili dobro i zlo…
Biskup Komarica: “Bilo je puno glasova da on isto ode iz grada. No, rekao je da ostaje dok je živ, da ostaje čak i ako svi budu protjerani! “Ibrahim ef. je rušenje džamija junački podnosio, a sam Bog zna šta se dešavalo u njegovom srcu i njegovoj duši”.
“Ja Ibrahim efendiju smatram svojim dragim i nezaboravnim prijateljem, jer se kao takav pokazao. Kao pošten čovjek, čestiti, razuman, smiren, dostojanstven, koji je volio svoje vjernike”.
Dr. Osman ef. Kozlić, akuelni banjalučki muftija:
“Ostati u uz svoj narod u tim teškim vremenima, uz svoju Ferhadiju, kako je govorio, to je nešto što mora biti uzor svima nama”.
Izmučen, hadži Ibrahim-ef. Halilović umro je 20. jula 1998. u 52. godini života. Izdalo ga je srce. Uskoro će se navršiti 20 godina i od njegove smrti. Tri dana kasnije, 23. jula, nekoliko stotina Srba okupilo se na mjestu na kojem je trebao biti ukopan muftija Halilović. Uništili su već pripremljen mezar, izgazili cvijeće, te uz pokliče i četničke pjesme, zaboli srpsku zastavu. Ukopan je da 24. jula 1998. godine u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu.
Biskup Komarica:
“Doista sam tugovao za Ibrahim ef. kao za najrođenijim kada je preminuo, ali to je bila Božja volja. Kada god mi se ukaže prilika, kada dođem u Sarajevo, ja navratim na njegov grob i pomolim se. Bog je isti”.
Osamnaest godina kasnije ispunio se san Ibrahim ef. da se sa bisera na Vrbasu ponovo čuje ezan…ali ne i njegova želja da bude ukopan pored džamije za koju se, kako je govorio, vjenčao kao i sa suprugom Eminom.
Ostavio ga je u Ferhadiji.
