Sutra vas u Splitu očekuje veliki koncert u Spaladium areni. Poznato je da su Splićani zahtjevna publika. Kako je izbor pao baš na grad pod Marjanom i pripremate li pokoje iznenađenje?
Split je jedna od najvažnijih destinacija na mojoj turneji. Prvi put sam u Splitu svirao 1985. godine, a na prošloj turneji s albumom ‘Ispočetka’ svirali smo u prepunoj Spaladium areni, na što sam posebno ponosan jer zaista mislim da je Split grad koji ima najviše talentiranih ljudi po metru kvadratnom. U svaki koncert ulažem sebe u potpunosti. Poštujem svoju publiku, ljude koji su odvojili vrijeme i odlučili tu noć provesti na mom koncertu. Ovo će biti drugi put da sviramo u Spaladium areni, a splitskoj publici unaprijed mogu obećati da ću dati sve od sebe i da će to biti vrhunski show. Moći će čuti pjesme koje vole već godinama, ali i pjesme koje su zavoljeli u 2014.
Puno pažnje posvećujete izgledu. Nazivaju vas i jednim od najbolje odjevenih glazbenika. Brine li o tome neki tim ili sami?
Volim se lijepo obući. To je jedna vrsta umjetnosti i jedna vrsta poštovanja prema publici jer time pokazujete da ste žrtvovali svoje vrijeme, novac i energiju da se pripremite za svečanost susreta s publikom. Imam osobu s kojom se savjetujem oko odjeće.
Kako se nosite s time da vas ljudi prepoznaju na ulicama Londona, Beograda i Sarajeva? Smeta li vam to?
I na zatvor se čovjek navikne, a kamoli ne na osmijehe dragih ljudi. Nekad to zna biti neugodno, ali u većini slučajeva je u redu. Ja se bavim pop kulturom, a ona podrazumijeva i ovo što ste me pitali.
Kako izgleda vaš život u Londonu?
Ma nije da baš živim u Londonu. Ondje najviše provedem mjesec dana godišnje i onda se jedva čekam vratiti među naš svijet. Jezik u kojem ste rođeni i zrak koji ste udahnuli kad ste izašli iz utrobe nešto je što je duboko negdje u nama. To nas definira i određuje i bez toga ne mogu biti dulje od mjesec dana.
Je li vam drago što vas u Zagrebu ljudi manje prepoznaju? Uživate li u toj anonimnosti?
U Zagrebu sam kao kod kuće, a kod kuće nikom niste nešto posebno zanimljivi, tako da volim tu vrstu anonimnosti.
Gdje vam je zapravo dom?
Ja sam rođen i najviše vremena provodim u Sarajevu. No gdje god je sa mnom moja sretna zvijezda i moja muza – to je moj dom.
Je li tijekom vaše skoro tridesetogodišnje karijere bilo trenutaka kada ste željeli sve napustiti i posvetiti se nekom drugom zanimanju?
O, da. Nekoliko sam puta htio dići ruke od svega jer s vremenom oslabi taj obrambeni štit, ta aura koja vas čuva. Potom prodru razne negativne energije u vaš duh i tijelo te nastane zbrka koju je teško kontrolirati. Nije ovo jednostavno raditi, stajati pred ogromnim brojem ljudi gol i bos.
Volite čitati knjige, a ponekad ih čitate čak tri istodobno. Što ste zadnje pročitali, koja vam je knjiga najdraža?
To je moj svijet u koji volim zaroniti. Trenutno čitam Alice Munro ‘Javne tajne’.
Koja vas vaša pjesma najbolje opisuje?
Nekad me neke bolje opisuju od drugih, a nekad me druge bolje opisuju od nekih. Pjesme su pitanja srca, emocija i atmosfere pa je gotovo nemoguće uzeti jednu pjesmu kao definitivnu predstavnicu duše.
Često ste na koncertima, što vam najviše nedostaje kad ste na turnejama?
Pa danas se svijet tako smanjio da možete dohvatiti skoro sve, kao u dnevnom boravku voće sa stola. Tako da mi nedostaje samo jedno, a to je vrijeme kako sve stići i uživati u plodovima rada.
Rekli ste da ste supruzi Ameli posvetili svoj život. Što je po vama recept za dugovječan brak i zašto se danas brakovi tako brzo raspadaju?
Ja sam imao sreću da zavolim i volim. To mi je možda najviše što sam dobio u ovom životu. Koliko samo ljudi nikad ne upozna taj osjećaj – istinski voljeti i biti voljen. To vam je jedini recept, a ostalo dođe prije ili kasnije.
Sa svojom ste suprugom punih 36 godina. Kako ste odolijevali iskušenjima koje vam je donijela popularnost?
O, počeli smo se šamarati. Teško odolijevam iskušenjima, ali porežem prst tako jako da zaboli pa od nove boli stara prođe i tako u novi dan…
Što rade vaša kćer Naida i sin Hamza? Prate li vaš rad, kritiziraju li vas ponekad?
Da, to je moj svijet onih koji me vole zbog mene. Odrasli su ljudi, imaju stav i jako su kritični i iskreni. Najteže mi je savladati tu prvu prepreku u kući, jer kad taj ispit prođem, onda je sve lakše.
Koliko ste se promijenili od vremena kad ste imali bend Merlin do danas?
Ma čovjek se u naravi ne mijenja, ona esencija ostaje ista. Kako ono kažu? Jednom evnuh vazda evnuh. Glazbenim rječnikom rečeno: može se malo promijeniti produkcija ili aranžman, ali ono glavno – glazba i tekst ostaju isti.
U čemu ste voljeli uživati u mladosti?
Kao mnoga druga djeca u ono analogno vrijeme lovio sam oblake pare, kupao se u Miljacki, svirao gitaru, igrao lopte, činio razne gluposti i mislio da je jako važno to što činim.
Stoji li teza da slava mijenja ljude?
Kako za koga. Osobno nemam vremena za te riječi kao što su slava i radim na tome da mi se to nikad ne dogodi. Pokušavam da umrem prije smrti.
Što mislite o današnjoj glazbenoj sceni na prostoru bivše države?
Nije ovo vrijeme kao nekad kad si čekao pred Jugotonovom prodavaonicom novu ploču pa išao kući i bio sretan. Danas nema ni Jugotona, ni ploča, ni sreće ni glazbene scene. Postoje male niše u koje se ljudi zavlače, samo što dalje od blizine i topline. Ne daj Bože da postoji pjesma, a još ako je lijepa i melodična – o, to nikako ne bi smjeli puštati u eter.
Žalite li za prošlim vremenima?
Ne žalim ni za čim. Ništa nije bilo a da nije moralo.
