Milan Veruović, bivši tjelohranitelj ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića, priča o njegovom ubistvu, kaže da ne postoji mafija ili pojedinac koji je jači od države i da je samo pitanje da li je država spremna da krene u borbu sa njihovim klanovima.
Čovjek koji je na svojoj koži osjetio kako izgleda i koliko može da košta rat države sa kriminalom, jer je tog 12. marta, kada je ubijen Zoran Đinđić, također primio metak koji je ispalio Zvezdan Jovanović, kaže da mafije u Srbiji nema i da je to prva stvar koju mora u Srbiji da se shvati, piše Alo.
– U Srbiji nema mafije. Nismo mi takvo društvo u kojem se može stvoriti mafija, to mora svima koji o tome govore da bude jasno – kaže Veruović.
Ako nema mafije, kao što kažete, čega onda ima i kome se objavljuje rat?
– To što mi zovemo mafija zapravo su razne kriminalne grupe, povezane sa pojedinim državnim organima i njih država ponekad i koristi u svoje svrhe. Često bude i obrnuto, ali to nije mafija i nema nikakve veze s njom.
Zašto i kako onda razni državni zvaničnici danas, kao i te 2003. godine, pričaju o mafiji i objavljuju joj rat?
– Vidio sam i čuo to, ali moram da istaknem da su takve stvari jako opasne. Znate, kada visoki državni zvaničnici govore o postojanju mafije, onda takve stvari nužno dovode do horora koji smo gledali 12. marta, kada je ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić.
Da li se onda može povući paralela između situacije koja je bila tog 12. marta i današnje?
– Sam 12. mart je još velika nepoznanica za sve. Država je tada pokazala da nije spremna na obračun sa mafijom i sa problemima sa kojima se susrela, a na mnoga pitanja iz tog doba još nismo odgovorili, što nam je veoma potrebno.
Kada pričamo o kriminalu tada i sada, mediji i svi izvlače neke paralele. Ja sam ubijeđen da ne postoji mafija, kriminalna organizacija i jedan čovjek koji može da bude problem za državu, a koji je od nje jači. Veoma je opasno porediti sadašnje stanje i pitanje sigurnosti sa onima iz 2003. godine, kada je ubijen Zoran Đinđić, jer nas to može dovesti do novog atentata.
Da li mislite da je sigurnost Aleksandra Vučića danas ugrožena kao što je to bio slučaj sa sigurnošću Zorana Đinđića?
– U Srbiji vlada jedna velika sigurnosna nekultura koja nas vrlo lako može dovesti u ozbiljan problem u pogledu sigurnosti države i premijera Vučića. Licitirati sa sigurnošću premijera ili nekog državnog funkcionera preko medija ili neformalno je vid pripreme za ono što se dogodilo 2003. godine. Samim tim, to može dovesti u opasnost državu, ali i do toga da Vučić doživi Đinđićevu sudbinu.
Objasnite šta zapravo mislite kada kažete pripreme za atentat?
– Mislim da je to javno polemisanje o sigurnosti premijera zapravo kopanje rupe sigurnosnom sistemu i medijska priprema za atentat. Sve se to dešavalo nekoliko mjeseci, odnosno, godinu dana prije 12. marta 2003. Znamo kakve su, nažalost, bile posljedice. Pustimo sigurnjacima i stručnjacima da vode računa o sigurnosti premijera, a ne preko medija da polemišemo o tome. To nije tema za licitiranje i izvlačenje paralela.
