Skoro dva desetljeća predsjednik Vladimir Putin vodi misiju da učini Rusiju ponovo velikom – posudio sam frazu njegovog američkog kolege – i da ispravi najveću “krivicu” u nedavnoj historiji njegove države: propast SSSR-a i gubitak statusa supersile. U ovom velikom geopolitičkom pohodu, sitno Kosovo je također imalo posebnu ulogu. Putin smatra NATO vojnu intervenciju 1999. godine i jednostrano proglašenje nezavisnosti 2008. godine kao direktno protivljenje ruskoj sili u njenoj tradicionalnoj sferi utjecaja na Balkanu. Taj stav općenito drži i Srbija, koja smatra Kosovo historijskom srbijanskom teritorijom.
Proteklih godina, kako Sjedinjenje Američke Države i Evropska unija ne uspijevaju izboriti trajno rješenje spora Srbije i Kosova, Rusija je promijenila ulogu istaknute pristalice Beograda u stranu koja pokušava preuzeti ulogu medijatora. U ovom kontekstu se Putin susreo s predsjednikom Kosova Hashimom Thacijem tokom Mirovnog foruma u Parizu ranije ovog mjeseca i vjerovatno s njim razgovarao na njemačkom jeziku, koji oba tečno govore. U objavi objavljenoj na Twitteru nakon susreta, Thaci je istakao kako Rusija podržava politički dogovor između Kosova i Srbije kako bi se riješio dugogodišnji spor oko suvereniteta.
Ruski predsjednik kao da se pridružio administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa i vodećim zvaničnicima EU-a, kao što je visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, u podržavanju prijedlogu razmjene teritorije, koji su lansirali početkom augusta Thaci i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ideja je da se podijeli Kosovo – odnosno “prilagode granice”, kako Thaci kaže – i da Srbija “uzme” područja na sjeveru Kosova u zamjenu za priznanje nezavisnosti Kosova i eventualno mu ustupi nekoliko opština sa albanskom većinom koje se nalaze u Srbiji.
‘Prilagodba granica’ i vojska u nastajanju
Dogovor bi riješio spor o granici, najtežu prepreku na putu Srbije ka pridruženju EU nekad do 2020-ih. Podrškom predloženom planu, Putin kao da je postao nevjerovatni borac za širenje EU-a. Ipak, čak i uz njegovu podršku, do ovog dogovora možda neće doći, pošto se dvije strane nisu oko sporazuma uspjele dogovoriti proteklih mjeseci. Početkom septembra Thaci i Vučić otkazali su sastanak u Briselu, gdje su trebali razgovarati o “prilagodbama granica”. Potom su početkom novembra propali razgovori, nakon što je Kosovo odredilo tarifu od 10 posto na uvoz roba iz Srbije i Bosne i Hercegovine, koja nije priznala državnost Kosova zbog utjecaja Republike Srpske, bh. entiteta sa srpskom većinom.
Priština je pojačala carinske obaveze zbog žalbi da Beograd jača napore u nagovaranju država širom svijeta da povuku priznanje nezavisnosti Kosova. Prijeteći trgovinski rat tek je posljednja sporna tačka u sve napetijim odnosima Kosova i Srbije. Krajem septembra Vučić je napravio kontraverznu posjetu većinski srbijanskoj regiji na sjeveru Kosova, na što je Priština odgovorila slanjem specijalnih snaga u to područje. Potom je sredinom oktobra, pošto se oslanjalo na strane snage sigurnosti protekla dva desetljeća, Kosovo odlučilo uspostaviti državnu vojsku, oglušivši se tom prilikom na proteste svoje srpske manjine.
Vlada Kosova je, također, odgodila uvođenje ključnog uvjeta Briselskog sporazuma, do kojeg je došlo uz pomoć EU-a, a po kojom se trebalo omogućiti uspostavljanje zajednice srpskih opština na njegovoj teritoriji. To tijelo je trebalo predstavljati interese srpske manjine u državi. Thaci se našao, također, na udaru kritika premijera Ramusha Haradinaja i opozicionog pokreta Samoopredeljenje, koji su odbacili podjelu, pa čak i planove o razmjeni teritorije koje je on predložio. Našavši se pod političkim pritiskom, predsjednik Kosova je morao istaći svoje patriotske akreditive i prekinuti kontakte s Vladom Srbije.
Kako se Srbija i Kosovo pokušavaju nadmašiti, sve su manje šanse da dođu do velikog dogovora. Gdje su veliki igrači sa tim raspletom situacije? Evropska unija je svakako najveći gubitnik trenutne pat-pozicije. Razgovori o normalizacije, aktuelni od 2013. godine, blokirani su. Mogherini, željna da mandat naredne godine završi s diplomatskim uspjehom, teško da je sretna zbog nepopustljivosti Thacija i Vučića. Trgovinski rat Srbije i Kosova je udarac dugoročnim naporima Brisela na promociji ekonomske saradnje na području bivše Jugoslavije. Teško će EU nagovoriti dvije strane da ublaže tenzije i provedu obaveze koje su ranije preuzele.
Mamac članstvom u EU, koji je glavno sredstvo Unije, nije efikasankako je bilo ranije u dovlačenju Beograda i Prištine na pregovore. Kosovo jako zaostaje za regijom u procesu pregovora i njegovi građani i dalje trebaju vize za putovanje u EU. S druge strane, SAD je umiješan tek djelimično. Uprkos podršci dogovoru o razmjeni teritorije i lobiranju vodećih evropskih političara, poput njemačke kancelarke Angele Merkel, Trumpova administracija slabo pomaže. Tokom posjete regiji u oktobru, zamjenik pomoćnika državnog sekretara zadužen za Balkan Matthew Palmer je naveo kako dvije strane trebaju doći do rješenja. No, pretpostavka da su Srbija i Kosovo spremni dati nacrt normalizacije je posljednjih mjeseci nekoliko puta propala.
Kad predsjednici ‘zaigraju’ patriotske igrice
Tokom ove konfuzije i blokade, ponovo je Rusija pobjednik, jer nema stvarnog gubitka u ovoj igri. Putin Kosovo vidi kao problem Zapada i radi po principu: “Ako ga pokvariš, moraš ga uzeti.” A kako se čini da su EU i SAD protratili mogućnost da riješe spor Srbije i Kosova kroz početni momentum, Rusija pokušava preuzeti ulogu konstruktivnog igrača, otvorenog na dijalog sa svim stranama. Čini se kako želi vratiti uporište izgubljeno 2010. godine, kada je, nakon odluke Međunarodnog suda pravde u korist ezavisnosti Kosova, Srbija ovo pitanje premjestila iz okrilja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (gdje je Rusija stalna članica) u EU.
Danas ruski diplomati napadaju EU zbog neuspjeha da nastavi s procesom normalizacije i nadaju se kako će Vijeće sigurnosti UN-a opet biti pravo mjesto za priče o Kosovu. A čini se kako je Thaci, koji tvrdi kako Moskva nije ni prijatelj, ni neprijatelj, spreman na djelovanje. Stoga, bez razmještanja trupa na Balkanu ili potrošnje milijardi poput EU-a, Putin je postao glavni u ključnom pitanju evropske sigurnosti.
Ostaje veliko pitanje da li EU može povratiti inicijativu. Nikada nije prekasno za trgovinu oko Kosova. Srbija može priznati nezavisnost susjeda i zadobiti široku autonomiju za kosovske Srbe kroz zajednicu srpskih opština. To bi bila gorak zalogaj za Kosovare, koji taj entitet vide kao Trojanskog konja i Srbije i Rusije, slično RS-u u Bosni i Hercegovini. Da sve to prođe kako treba, EU i SAD trebaju odraditi najteži posao. Prvi korak u tom smjeru je osiguravanje da se Thaci i Vučić ne zanesu previše igrajući se svojih patriotskih igrica.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
