1.Brak nije matematička operacija nego je vitalna zajednica, tj. nije statičan, nego je dinamičan, a naša odgovornost je da brak održavamo živim, dakle dinamičnim. Suprug i supruga su tu da održe brak uz ljubav, blagost i međusobnu samilost i potpomaganje, da ga čuvaju od svega što se može ispriječiti na njegovom putu.
2. Ljubav ne umire, ali katkad doživi krizu, nemir, nedostatak razumijevanja i pažnje… Otuda često nalazimo ljubav u krizama, npr. muž nije posebno naklonjen supruzi, ali kada se ona razboli, on svoju ljubav prema njoj iskazuje tako da joj pruži potrebnu njegu i pažnju, a isto tako postupa i supruga kada je muž bolestan. Dakle, sasvim je normalno da ljubav u braku doživljava određene slabostima, proživljava udare kojima odolijeva, a supružnici je održavaju živom razmjenjivanjem hedija, zagrljajima, osmijesima i poljupcima. Dakle, na ovaj način ljubav se liječi od smrtne bolesti.
3. Neki muškarci stupaju u brak iz različitih razloga, npr. da bi izliječili stare rane, ili da bi pobjegli od neuspjeha. Ovakve muškarce ne zanima očuvanje braka, nego se zadovoljavaju osvarenjem ciljeva koje su sebi postavili prije ženidbe. Međutim, neophodno je naglasiti da ovakvo razmišljanje i postupanje nije ispravno, jer brak nije sravnavanje računa, bilježenje poena, nego je zbližavanje ljudi koji se odlikuju određenim osobinama, mišljenjima, osjećajima i težnjama.
4. Svaki od supružnika treba da prihvati drugoga
onakvim kakav on jeste, a ne onakvim kakvim ga on želi. Naprimjer, mladić se oženi djevojkom koja ima svoje određene osobine, svoj ahlak, osobine, i treba da je prihvati takvom kakva jeste, a ne da zahtijeva da postane onakva kakvu on želi… ili da se prema njoj odnosi kao prema sluškinji koja će samo potvrdno klimati glavom i izvršavati naredbe. Jer, žena nije sprava na daljinsko upravljanje…
Žena je, kao i muškarac, ljudsko biće kojem trebaš ukazati pažnju, poštovati…
Sve ono što se mužu ne sviđa kod supruge (i obrnuto) mora u prvi mah prihvatiti, a onda na ispravan način, polahko uz ljubav i poštovanje, pokušati promijeniti nabolje.
onakvim kakav on jeste, a ne onakvim kakvim ga on želi. Naprimjer, mladić se oženi djevojkom koja ima svoje određene osobine, svoj ahlak, osobine, i treba da je prihvati takvom kakva jeste, a ne da zahtijeva da postane onakva kakvu on želi… ili da se prema njoj odnosi kao prema sluškinji koja će samo potvrdno klimati glavom i izvršavati naredbe. Jer, žena nije sprava na daljinsko upravljanje…
Žena je, kao i muškarac, ljudsko biće kojem trebaš ukazati pažnju, poštovati…
Sve ono što se mužu ne sviđa kod supruge (i obrnuto) mora u prvi mah prihvatiti, a onda na ispravan način, polahko uz ljubav i poštovanje, pokušati promijeniti nabolje.
5. U bračnoj zajednici često se dešava da suprug unaprijed očekuje, bez izgovorene riječi, da supruga zna što želi od nje, i obrnuto. Međutim, ne treba prakticirati ovakvu vrstu zahtijevanja razumijevanja, nego svaki bračni partner treba jasno iskazati svoje zahtjeve i želje, jer ne može se očekivati da druga strana razumije neizrečene zahtjeve i želje.
6. Neki misle da brak nije podložan promjenama, tako da očekuju da će nakon određenog vremena provedenog u braku, mjesec-dva, godina-dvije pet-deset, bračna situacija biti ista kao što je bila za vrijeme medenog mjeseca. Ali, to nije prirodno jer brak je sastavljen od dvoje ljudi koji griješe, između kojih se javljaju problemi i nesporazumi, tako da je logično da bračne veze slabe, ali isto tako i da jačaju… zato su u braku stalno potrebne stvari koje će oživljavati brak i održavati ga stabilnim, kao što je odlazak na izlet, probdjevena noć sa suprugom, tzv. romantična noć, šetnja, odlazak na more, jezero, večera u restoranu…. pisanje stihova, međusobno davanje poklona, jer sve ovo poboljšava, pospješuje bračnu vezu.
7. Kada stupimo u brak sa određenom osobom, to automatski znači da smo je izabrali i prihvatili, ali i druga strana mora se isto tako postaviti. Znači, kada muž donese svojoj supruzi poklon, naprimjer haljinu ili miris, a ona kaže da joj se ne sviđa, da nije dobro izabrao i kudi njegov osjećaj za ukus, u tom trenutku neka se sjeti da je taj njen muž baš nju izabrao za bračnog partnera, pa ako mu je i tada bio loš ukus zato što je nju takvu izabrao, i onda je i ona loša, a ustvari ispravno je postupio.
8. Ne sudimo danas prema jučerašnjim mjerilima, naprimjer nešto se dogodilo i muž pokušava suditi ženi prema onome kakva je ona bila na početku braka, prije deset godina ili više. To nije ispravno, jer svaki dan je novi dan, čovjek stari, okolnosti se mijenjaju, psihička i fizička stanja, društvena….
9. Brak je zajednica koja traži dosta ulaganja, stoga se od bračnih partnera zahtijeva da ulože maksimum truda u očuvanju uspješne bračne zajednice, jer u suprotnom, ne mogu se nadati opstanku i kontinuitetu svoga braka.
10. Na nekom zidu u kući ili čak u svakoj sobi trebali bismo postaviti veliki natpis na kojem će pisati ‘Oprost i samilost’, zbog toga što je insan stvoren kao grješno biće… i niko nije savršen. Oprost i samilost su faktori od kojih uveliko zavisi uspješnost i trajnost braka… faktori koji čovjeku mogu omogućiti da mu u životu ‘cvatu ruže’.
