Dejanu Bačko iz Bačke Palanke s pravom zovu čudom od djeteta. Ona je, naime, rođena bez ruku, ali već 19 godina vrlo uspješno dokazuje da granice postoje samo u našim glavama, pa sve spomenute i mnoge druge radnje obavlja nogama. Recimo, nogama tipka na tastaturi i u brzini ne zaostaje za svojim vršnjacima, u što su se mogli uvjeriti i gledatelji Nove TV u čijoj emisiji “Porovjereno” je prikazan opsežan prilog o Dejani. Snimak te emisije priložen je na kraju ovog članka.
Unatoč invaliditetu uspjela je izboriti se za “mjesto pod suncem” i ostvariti sve svoje talente. Ide u srednju umjetničku školu, i to u četvrti, završni razred, iako su mnogi bili skeptični i tvrdili da to neće ići. A ona je na prijemnom ispitu osvojila čak 98 od maksimalnih 100 bodova.
“Što se nje same tiče, nije bilo nikakvih poteškoća, ali sredina je takva da čujete negdje neki glas sa strane da ona tu ne pripada, da nije ona za tu školu”, izjavio je za Novu TV Dragan Vojvodić, Dejanin profesor slikanja. Sredina je, kaže profesor, još uvijek kruta, teško razumije, a još teže prihvaća.
Plan joj je i najveća životna želja da nakon srednje škole upiše akademiju u Beču. Slikanje je njezina velika ljubav i životno opredjeljenje. Kada je s pet godina uzela kist u noge, znala je da je to to.
Od svih slikarskih tehnika najdraže joj je ulje na platnu. Slika uvijek lijevom nogom, desnom, kako kaže, jednostavno ne ide.
Kad je prvi put došla u srednju umjetničku školu svi su je čudno gledali, a naročito kad je skinula cipele i čarape da bi zapisala raspored sati. Čuđenje je s vremenom ipak preraslo u prihvaćanja, a nakon toga u prijateljstvo.
Osim što je veliki talenat za slikanje i crtanje, ova djevojka umije da pliva, voli da igra fudbal sa “svojom ekipom”, kuha i pere sudove. Sama lakira nokte, šminka se i sa vršnjacima izlazi u grad.
Dejana je do sada izlagala i u Srbiji, ali i u Sarajevu, Banjaluci, Mrkonjić Gradu, Zagrebu, Makedoniji. Na izložbama je prodala i više slika, a nada se da će jednoga dana moći sebe da izdržava od prodaje slika.
Dejana posjeduje vedrinu i humor koji osvajaju, ali, kako sama kaže, nije uvijek bilo tako. Dok je išla u osnovnu školu bilo je teških dana, neka djeca su je zadirkivala, dolazila je kući uplakana… No, s vremenom je ipak sve došlo na svoje, njezina želja za životom, upornost i radišnost srušili su sve barijere.
No, ovo još nije sve u priči o ovoj hrabroj djevojci. Njezina majka Sandra Bačko, uz napomenu da je to bolna tema o kokoj ne voli govoriti, kaže da se Dejana, iako su doktori tokom trudnoće govorili da je sve u redu, rodila s invaliditetom, ali i s brojnim drugim zdravstvenim problemima. Tako da su doktori tvrdili da beba ne može preživjeti i davali joj najviše 24 do 48 sati života.
Tada 19-godišnju Sandru, kojoj je sve to bio strašan šok, uvjerili su da je najbolje da se odrekne prava dijete. “Rekli su da ona nije preživjela. Nakon pet godina u novinama smo otkrili da je Dejana u domu. Otišli smo tamo i doveli je kući, tako da je ona od pete godine u svojoj porodici”, priča Sandra Bačko.
Zbog potpisa kojim se, po nagovoru liječnika, odrekla prava na dijete, niko je iz doma u kojem je Sandru boravila nije smio kontaktirati i obavijestiti je da je njeno dijete ipak živo. “Ne krivim nikoga. Vjerovatno je Bog htio da sve to tako bude. Mi smo se opet na kraju svi našli, i opet smo mi porodica”, izjavila je Sandra za Novu TV.
Velika Dejanina želja bila je upoznati Nika Vujičića. Ostvarila joj se jesenas, prilikom Vujičićeva boravka u Novom Sadu. “On je zaista izuzetno pozitivan čovjek i uliva nadu”, kaže Dejana.
“Ti si veliko nadahnuće za mene”, rekao joj je Nick Vujičić prilikom tog susreta, a Dejana mu je odgovorila: “Poštovani Nik. Očigledan dokaz da je duša neuništivi dio cjeline. Mi imamo dušu. Iako nemamo ruke, naš zagrljaj je najčvršći, a volja najjača!”
