Toma je preminuo u septembru, a nekoliko mjeseci ranije dao je i svoj posljednji intervju. Pjevač se punih 17 godina borio sa rakom, a imao je i veoma buran život. Četiri puta se ženio, a kada je završio na VMA, bježao je iz bolnice kako bi išao u kafanu.
U momentima kada je davao svoj posljednji intervju Toma je ležao na VMA, a tada mu je bio izvađen i drugi bubreg, a bez aparata za dijalizu nije mogao da živi. U tekstu iz 1991. godine navodi se i da je Tomu razaralo što ga niko od kolega nije posjetio u bolnici.
“Vi ste mi jedino došli!”, rekao je Toma Zdravković novinarima koji su ga obišli na VMA 1991. godine.
“Nisu oni krivi, pjevači se plaše bolesti, nemaju vremena za boljke. Ne pomišljaju da i njih nešto može da strefi. Uz pjesmu i muziku ne misli se o ružnim stvarima. Eto, prije neki dan ovim hodnikom je prolazio Miroslav Ilić, sreo je mog brata Novicu i kada je čuo da ja tu ležim, rekao je da mu je teško zbog toga i da nema snage da me vidi tako bolesnog. Potpuno ga razumijem”, dodao je tada Toma kom je teško bilo što ga kolege nisu obilazile.
Iz Sarajeva je počela akcija za konkretnu pomoć Tomi Zdravkoviću, a najviše zabrinuti za pjevačevo zdravlje bili su Zoran Kalezić i Lepa Lukić. Toma je tada novinarima pričao i o svom zdravstvenom stanju.
“Izvađena su mi odjednom tri organa, bubreg, bešika i prostata. Prije tri godine kada mi je izvađen bubreg, mislio sam da ću poput nekih ljudi bez problema živjeti sa jednim. Na žalost ni drugi nije izdržao, stvorio se tumor, sve je bilo obuhvaćeno i operacija je bila neizbježna. Eto, deset godina doktor Manojlović me je „plašio“ i govorio da svoje zdravlje treba ozbiljno da čuvam, a sada se desilo da sam ja njega uplašio, zato jer mi je i život bio u pitanju”, pričao je Toma Zdravković neposredno pred smrt.
Toma je obično ljeta pred smrt provodio u bolnici. Papilon bešike prvi put mu je dijagnostifikovan 1974. godine u Americi. I kada se opaka bolest malo primirila, Zdravković je godinu dana pred smrt imao i saobraćajnu nezgodu.
I u posljednjoj dekadi života, Toma nije mogao da miruje, već se bavio dešavanjima na estradi, pratio šta se dešava po kafanama i vašarima, a zanimala ga je i kocka. Bio je spreman i da pojede čak čašu, a na kraju mu je gotovo i voda smetala.
“A jeste li pitali doktora koliko čaša špricera smijete da popijete?” pitali su ga novinari tada.
“Kakvo vino, kakvi špriceri, nema svrhe više! Čemu to, kada mi i voda smeta?”, istakao je Toma tom prilikom.
Razgovoru sa novinarima iz 1991. godine, pridružio se i Tomin brat Novica Zdravković koji je u tom momentu došao u posjetu. Tada je rečeno i kako se u njihovom rodnom selu nije znalo da je Toma u bolnici, a plašili su se i kako će njihova majka reagovati kada u novinama sazna da joj je sin bolestan.
“Majko, ne brini, sada je sve dobro, oporavljam se i jedva čekam da dođem u naše Pečenjevce!”, poručio je Toma Zdravković tada preko novina majci, kako bi je utješio.
Toma, iako nije imao puno snage, vjerovao je da će mu biti bolje u septembru 1991. godine. Međutim, baš tada je preminuo. Mnogi su mu se divili i odakle mu snaga da se iznova bori sa opakom bolesti.
Goran Bregović obećao je tada Tomi i da će mu napisati nove pjesme i uraditi ploču specijalno za njega, kada Zdravković ozdravi, što je pjevaču bio “melem na ranu”. Tokom razgovora sa novinarima, Toma je često zaustavljao i borio za dah.
“Ovako govorim jer sam uzbuđen. A prvi put u životu desilo se da sam osjetio kako mogu punim plućima pjevati. Poslije operacije, dijafragma me nije pritiskala i poželio sam kao nikad do sada da pjevam, pjevam… Ne, onako estradno, publici, već samo za sebe, da pjevam iz sve snage, da čujem svoj glas, da istjeram iz sebe svu muku i energiju koja me je obuzela!”, izjavio je tada Toma.
