Možda niste voljeli taj klub, njegovog vlasnika i sve ono što je donio u svijet fudbala, ali ste morali voljeti njega. Ikonu jedne genercije koja je svijetu donijela mnogo više od same ljepote najvažnije stvari na svijetu.
Fudbal je jednom kraju svijeta donio mir, zaustavio je krvoproliće i civilni rat koji je počeo 2002. godine.
“Pola čovjek, pola zvijer, ime mu je Didier”. Drogba je bio talisman Abramovichevog Chelseaja. U toj ekipi je u dva navrata proveo skoro deset sezona, od 2004. do 2012. godine, a onda se vratio u sezoni 2014/2015, nakon igara u Shanghai Shenhua i Galatasarayju.
Ovdje nećemo govoriti o njegovim fubalskim dostignućima, za što bi nam trebalo mnogo više vremena, nego o momentu koji datira iz 2005. godine, koji je zabilježen kao onaj u kojem je zaustavio rat u svojoj zemlji i ujedinio sve ljude Obale Slonovače.
Ako ste ‘mrzili’ Drogbu, mrzili ste ljudsku veličinu. Datum je bio 8. oktobar. Obala Slonovače je obezbijedila plasman na Svjetsko prvenstvo.
Mikrofon je uručen Drogbi, koji je htio samo jednu stvar. Da se zaustavi rat.
“Dokazali smo danas da svi možemo zajedno da živimo, da igramo zajedno sa zajedničkim ciljem, da se kvalifikujemo za Svjetsko prvensto. Obećali smo vam da će nas zajedničko slavlje ujediniti”, kazao je.
Onda je zamolio saigrače da zajedno sa njim padnu na koljena.
“Danas vas na koljenima molimo, oprostite. Oprostite. Oprostite. Jedna zemlja u Africi, sa toliko bogatih ljudi ne smije da ratuje. Molimo vas, odložite oružje. Održite izbore i sve će biti bolje”, skoro kroz suze molio je Drogba.
“Želimo da se zabavljamo, prestanite pucati”, kazao je prije nego je zapjevao sa saigračima – kako bi proslavili prolazak na Mundijal koji se 2006. godine igrao u Njemačkoj.
U historiji Obale Slonovače taj momenat se sa ove vremenske distance posmatra kao novo rođenje zemlje. Riječi koje je Drogba poslao iz Abidžana došle su do svih ušiju u toj zemlji, ali odjeknule diljem svijeta.
On je poslužio kao inspiracija brojnim fudbalerima koji dolaze iz turbulentnih zemalja. Danas, Drogba kaže sljedeće:
“Osvojio sam mnogo trofeja u svojoj karijeri. Ali nikada neću prestati da se borim za mir u svojoj zemlji. Ponosan sam na to što je Obala Slonovače danas zemlja kojoj ne treba komad medalje da bi slavila”.
Nešto poslije, Drogba je sa Chelseajem došao u svoju zemlju, kako bi odigrao humanitarnu-prijateljsku utakmicu. Na trbininama su zajedno sjedili pripadnici nekadašnje vlasti i zaraćene opozicije. Njegova misija bila je ispunjena.
U odlučujućem meču za plasman na SP, Obala Slonovače je savladala Sudan sa 3:1. Drogba nije postigao gol na toj utakmici. Srijelci su bili Kanga Akale, i dva puta Aruna Dindane. Ono što je Drogba uradio bilo je mnogo značajnije od naizgled beznačajnog šutiranja lopte.
Drogba je donio novo Sunce i nadu svojoj zemlji, postao je afrički Bog fudbala i dokazao da fudbal nekada može biti najvažnija stvar na svijetu.
