– Srećo moja, zašto si otišla? Odnijela si mi srce. Ne mogu više, Anastasija, vrati se, moli te mama! – jecala je majka Snežana.
Ona kaže da su posljednje Anastasijine riječi bile da umire i da je tražila od majke da je ne ostavlja.
– Držala sam je za ruku, stiskala me i kroz zube govorila da je ne dam i da umire.
Mučila se mnogo i mi oko nje, ali smo se nadali da ćemo uz Božiju pomoć uspjeti da je spasimo. Ne znam samo čije grijehe ispaštam da me ovako sudbina kažnjava. Neću preživjeti odlazak moje male lutkice – priča Snežana, ljubeći Anastasiju u bijelom kovčegu.
Stariji brat Lazar i sestra Sara ništa nisu govorili, samo su plačući milovali Anastasiju po kosi, dok su mnogobrojna rodbina, prijatelji, komšije i poznanici ostavljali cvijeće i palili svijeće pored kovčega u Anastasijinoj sobi.
Saučešće porodici na licu mjesta izjavio je i gradonačelnik Vranja Zoran Antić sa saradnicima. Sahrana je zakazana za srijedu u 13 časova na Donjevranjskom groblju.
Anastasija je izdržala pet operacija, četiri hemoterapije, 11 protonskih zračenja, ali je zbog pogoršanja bolesti iz Centra za protonsko zračenje u Pragu prebačena u drugu pedijatrijsku kliniku za onkološke pacijente.
Nakon višenedjeljnog ležanja na Dječjem odjeljenju vranjske bolnice, Anastasija je otpuštena kući, jer je to bila i njena, ali i želja njenih roditelja.
