Dan nakon saobraćajne nesreće, osumnjičeni je pušten na slobodu što je izazvalo uznemirenje javnosti te je organizovan protestni skup na mjestu nesreće kako bi građani izrazili svoje nezadovoljstvo radom institucija za provođenje zakona.
Istraga Tužilaštva Kantona Sarajevo je trajala više od šest mjeseci a optužnica je podignuta 28. 10. 2014. godine. Suđenje optuženom Semiru Rastoderu je počelo 29. 12. 2015. godine nakon što se optuženi izjasnio da nije kriv. Krivični postupak je trenutno u fazi dokazivanja od strane Tužilaštva nakon čega odbrana treba iznijeti svoje dokaze.
Povodom godišnjice smrti Have Šljivić Dovadžija, Havin suprug Amar Dovadžija dao je intervjuza portal Akos.ba.
Hvala vam što ste pristali da govorite za naš portal o temi koja je vjerovatno za vas teška i koja vas svaki put iznova isto zaboli. Evo danas se navršava godina dana od smrti vaše supruge Have, kako se osjećate?
Amar Dovadžija:
Kao da je jučer bilo… To se jednostavno urezalo u moje pamćenje i svaki put kad se spomene prolazim kroz isto jer sjećanje ne blijedi. Moja djeca su podsjetnik na moju rahmetli Havu i kako kćerke Sara i Merjem odrastaju sve više me podsjećaju na nju. Želim naglasiti, kao što sam to rekao odmah nakon što se to desilo, da prihvatam Božiju odredbu i da je to iskušenje sa kojim se moram nositi.
Spomenuli ste vašu djecu. Da li djeca imaju sjećanje na majku?
Amar Dovadžija:
Starija Merjem, kojoj je šesta godina, dobro pamti majku i vrlo često pregleda slike i plače. Pogotovo je teško kad idemo kod nekih prijatelja ili kad nama dolaze prijatelji sa kojima smo se družili Hava i ja. Svaki put ona ode u sobu da se osami i lije suze… To mi teško pada jer je teško djeci objasniti situaciju. Mala Sara ima manje od dvije godine i počela je pričati. Među prvim riječima joj je riječ “mama”…
Bili ste svjedok Tužilaštva na suđenju optuženom Semiru Rastoderu. Kakav je vaš utisak sa suđenja i šta očekujete od tog procesa?
Amar Dovadžija:
Ja sam se pomirio sa činjenicom da na ovom svijetu nema pravde tako da ja ne očekujem da će optuženi biti adekvatno kažnjen. Sam rad Tužilaštva od prije godinu dana je diskutabilan počev od činjenice da tužilac nije izašao na uviđaj pa do toga da ja i moj advokat nismo imali uvid u dokazni materijal prije početka suđenja. U optužnici se navodi da je rahmetli Hava prošla kroz crveno što ja lično ne vjerujem jer je ona meni uvijek govorila kada smo prelazili cestu da ne prelazimo dok ne bude zeleno na semaforu za pješake. Također, to se desilo na jednoj od najprometnijih mjesta u gradu a Tužilaštvo nema svjedoke koji su vidjeli šta je bilo. Tu se radi o građanskoj nesavjesti što se mora popraviti. Kakvom god kaznom bude kažnjen optuženi, to meni i mojoj djeci neće ništa značiti jer ništa nam ne može nadoknaditi gubitak koji smo pretrpjeli. Ipak, želim da optuženi bude osuđen i kažnjen maksimalnom kaznom kako bi ovaj slučaj bio pouka i poruka da se spriječe nesavjesni vozači da naprave nešto slično ubuduće.
Kako podnosite svjedočenja vještaka, posebno vještaka medicinske struke?
Amar Dovadžija:
Najteže mi je bilo slušati iskaz vještaka medicinske struke koji je predstavio svoj nalaz povreda koje je rahmetli Hava zadobila. Vještak je rekao da je dobila povrede na tri mjesta s tim da bi bilo koja od njih mogla biti smrtonosna, a to su izljev krvi u mozak, grudni koš i povrede abdomena. Vještak mašinske struke je izračunao da je udar bio 20 puta veći od njene težine. Vještak saobraćajne struke je utvrdio da se automobil kretao brzinom između 94 i 107 km/h dok vještak mašinske struke smatra da je bilo i više od toga.
Rekli ste na suđenju da vas je kontaktirala porodica optuženog i nudila neku vrstu obeštećenja?
Amar Dovadžija:
Jeste, dan nakon nesreće me je zvao otac optuženog i izjavio saučešće. Ponudio je da se vidimo kad prođe dženaza da vidimo kako oni mogu pomoći. Ja sam rekao da nemam potrebe da se upoznam sa njima i da ću iskorisiti sva prava koja mi pripadaju da se počinilac kazni. Dakle, do sastanka nije došlo.
Da li ste dobili neko obeštećenje od osiguranja kod kojeg je bio osiguran automobil kojim je usmrćena rahmetli Hava?
Amar Dovadžija:
Nismo dobili nikakvu naknadu od osiguranja a ja, moja djeca, punac i punica imamo pravo na naknadu nematerijalne štete. Postupak za utvrđivanje iznosa naknade je u toku mada to sve presporo traje. Radi se o VGT osiguranju iz kojeg nam nisu ni odgovorili na naše zahtjeve pa je slučaj na trenutno na sudu. Ponavljam, ma kakav iznos da dobijemo nama ništa neće ublažiti bol koju nosimo zbog smrti rahmetli Have.
Kako komentarišete tako dugo trajanje isplate osiguranja?
Amar Dovadžija:
Isplate osiguranja se uglavnom brzo završavaju ali je ovdje u pitanju veći iznos pa je to možda razlog dužeg trajanja. Nažalost, ima vještaka saobraćajne struke koji obavljaju funkcije članova upravnih odbora pojedinih osiguravajućih kuća što je čisti sukob interesa. Neću da špekulišem ali možda i ovo ima uticaja.
Ovaj slučaj je bio dosta medijski propraćen. Da li su vas neki mediji kontaktirali u vezi godišnjice?
Amar Dovadžija:
Ne, nije me niko kontaktirao.
Za kraj, da li imate neku poruku javnosti u vezi ovog slučaja?
Amar Dovadžija:
Pozivam građane da se aktivnije uključe u rješavanje društvenih problema kako bismo živjeli u sigurnijem okruženju i mirnom se mogli kretati ulicom. Moramo raditi više na osvještavanju građana o problemima u kojima živimo kako bismo zajednički uticali na organe za provođenje zakona da efikasnije i bolje rade svoj posao. Ja bih bio zadovoljan da ovaj slučaj bude prekretnica da nadležni organi prime poruku i poduzmu korake kako bi se ovakvi slučajevi spriječili.
