Danas, ove amaterske ustanove u narodu poznatije pod svojom skraćenicom KUD, žive posebnu vrstu svojevrsne tranzicije kulture, a koju je u razgovoru za Klix.ba opisao Namir Čomaga, koordinator KUD Baščaršija i član Izvođačkog folklornog ansambla.
“Ljudi žele kulturu, ali ona je postala skup sport. Ljudi ne idu u pozorište ne jer ne vole kulturu, već što nemaju para. Da bi četveročlana porodica otišla na predstavu to košta oko 80 KM i to dobro udara na budžet. I upravo amaterizam daje zrno kulture ljudima kako bi u njoj uživali. Amaterizam je taj koji je čuva i koji je osnova svega. Dokaz tome je naša javna proba gdje se u salu ne može ući od ljudi”, objasnio je Čomaga.
Mnoge danas poznate ličnosti počele su svoju karijeru upravo u Baščaršiji. Prije rata su se radile audicije kako bi se ‘izvukao’ kvalitet zbog prevelikog intresovanja djece, dok je danas, kaže Čomaga, sve na principu ‘daj šta daš’.
On ističe da ti nositelji zrna kulturnog dešavanja danas prolaze kroz probleme koji se ogledaju u manjku kvalitete koju prati nekontrolisano omasovljavanje amaterskih društava.
“Kod nas se sve svelo na hiperprodukciju zbog koje ljudi misle da je folklor janjeće pečenje i šator. Mi u Baščaršiji sve svoje koreografije pravimo kao scenske postavke. To je gluma, to je ples i priča za sebe u koje je uloženo dosta truda, a sve na izvorni autentični način. Kada bi se svi vodili time bilo bi puno bolje”, rekao je Čomaga dodavši da će se zbog hiperprodukcije za 20 godina nestati izvorni folklor te da će se sve svesti na krivotvorene kopije.
On ističe da kvalitetnog amaterizma u Kantonu Sarajevo više nema, a ako ima, kaže on, to je u malim tragovima u nekoliko društava i udruženja koja rade kako treba.
“Ne možemo reći ni da je to samo nebriga države ni da se nema para, već je i do ljudi koji to rade. Naše je društvo prolazilo kroz razne faze i mi smo uvijek težili ka prvom mjestu, radili kroz rat i puno toga spasili, dok je nekima rat izgovor. Također, problem je što više nema granice između amatera i profesionalca jer su ovi drugi trenutno na margini društva, dok postoje ljudi, diletanti, koji od toga zarađuju i vrlo dobro žive, mada od njih nema koristi nego samo štete. Pravog amaterizma nema i pitanje je samo hoćemo li ga pokopati u Barama ili Vlakovu za tri ili četiri godine.”, objašnjava Čomaga.
On naglašava kako bi se uz pomoć većeg angažovanja Ministarstva kulture i sporta trebalo poraditi na tome ko kako i sa kim radi, a da bi se spriječio crni scenarij srozavanja bitnog aspekta kulture.
“Konkretno, od Ministarstva kulture i sporta KS i Ministarstva obrazovanja KS zatražio bih formiranje komisije koja će ocjenjivati rad KUD-ova. Tražio bih da zajedno organizujemo seminar za ljude koji rade sa djecom, a tražio bih i da se zaštiti originalna narodna nošnja, da se zna koju nošnju ima koje društvo, tj. da se napravi katalog kulturnog blaga. Također, tražio bih da se KUD-ovima obezbjedi još novca, ali uz tačno određene kriterije”, rekao je Čomaga dodavši da bi kulturno-umjetnička društva trebala pojačati svoje izdavaštvo, kao i da KUD Baščaršija ima veoma dobru i kvalitetnu suradnju sa pomenutim ministarstvima.
Šta nas čeka?
“Ja vjerujem da ćemo se mi izboriti jer imamo ugled u cijeloj zemlji, ali smatram da će kultura i tradicija ostati samo u muzeju. Široj masi će se prezentirati krivotvorene kopije koje nemaju veze sa našom kulturom i tradicijom. BiH je bogata i ljudi nisu toga svjesni. Mene boli kada društvo iz RS-a igra šumadijske igre. Kakve veze ima Romanija sa Šumadijom? To nije izvorno bosanskohercegovačko. Nemam ja ništa protiv, ali što forsirati tuđe? RS ima istočnu Hercegovinu, Glamoč, Banja Luku i druge krajeve sa bogatom historijom, bogatim kostimima i nošnjama…zašto biti rob politike?”, zaključio je naš sagovornik dodavši da je spas naše kulture u čuvanju izvornog bosanskohercegovačkog u isto vrijeme poštujući tuđe.
