Prošlog mjeseca su istraživači Univerziteta Missouri-Columbia objavili studiju koja povezuje korištenje Facebooka sa sve češćom zavišću i depresijom. Mediji su se smjesta zakačili za ovu priču, jer se uklapa u opšte prihvaćen stav da suviše vremena provodenog na interenetu od mladih ljudi pravi melanholične, anksiozne raspade, koji žive u konstantnom strahu da nešto propuštaju. Ali uprkos našoj sklonosti da krivimo internet za sve loše što se dogodilo od 1998, mnogi stručnjaci za oblast mentalnog zdravlja misle da je ova povezanost prenaglašena, piše Vice.
Brajdijen O’Di pohađa post-doktorske studije na Institutu Black Dog u Australiji. Ona primjećuje da, iako su mnogi od nas osjetljivi na lajkove, retvitove i šerovanje, ne bi trebalo podcijeniti ljudsku elastičnost.
“Svakako, negativne povratne informacije na društvenim medijima mogu da utiču na naše samopoštovanje”, kaže ona.
“Ali imajte na umu, samopoštovanje je nešto što počinje da se razvija u djetinjstvu. Njegov razvoj traje dugo, i potrebno je dugo vremena da bi se promijenilo”.
Stopa depresije, anksioznosti i broja samoubistava u Australiji je najviša u proteklih 10 godina, a raste i u Americi, tako da možda nije iznenađujuće to što društvene medije krive za to što se ljudi osjećaju bijedno. Svako je nekada pogledao Instagram nekog drugog i osjetio se kao bajata pica stara četiri dana. Ali iako statistike mogu da pokažu anegdotalnu vezu između korištenja društvenih medija i našeg raspoloženja, one u velikoj mjeri zavise od sticaja okolnosti.
U stvarnosti, naš biološko-hemijska ravnoteža ima mnogo više veze sa našim uzrastom, nego sa time koliko vremena provodimo na Facebooku. Gotovo polovina korisnika društvenih medija je uzrasta između 18 i 29 godina, u istoj demografskoj grupi u kojoj postoje najviše stope mentalnih oboljenja. O’Di objašnjava da su trendovi pojavljivanja mentalnih bolesti u doba adolescencije i ranoj mladosti ustanovljeni prije više decenija, uz činjenicu da se 75 posto mentalnih bolesti javi prije 25 godine. To što se depresija javlja u sličnom uzrastu kao i kada je korištenje društvenih medija na vrhuncu, u velikoj mjeri je podudarnost.
Statistika je također malo iskrivljena zbog naše sve veće sposobnosti da razgovaramo o mentalnom zdravlju. “Vidjećete porast te stope, što ne znači obavezno da se broj mentalno oboljelih ljudi mijenja”, kaže O’Di.
“Mijenja se samo broj ljudi koji se javljaju.”
Profesor Nik Titov, direktor projekata na klinici MindSpot, se slaže sa O’Dijevom. On kaže da zabrinutost zbog tehnologije postoji od samog njenog postanka, i opasno je pretpostavljati da je neki medij problem.
“Siguran sam da su ranije generacije bile zabrinute zbog toga što su naši roditelji gledali televiziju”, kaže on. “Ne mislim da se tu obavezno radi o medijima, već o tome na koji način ljudi komuniciraju.”
Stručnjaci u zdravstvenoj zaštiti su uvijek naglašavali ulogu interneta i društvenih medija kao pozitivnu, što se tiče pristupa informacijama. Iznenađuje to što oni našu sklonost tome da se na internetu ne predstavljamo na odgovarajući način ne smatraju za neki veliki problem, kao što bismo možda pomislili, i ističu da su mlađim generacijama život na internetu i stvarni život sve sličniji.
Psiholozi naše “upeglane” avatare na internetu nazivaju “nadom u moguće ja”, i otkrili su da ovaj trend podstiče lične aspiracije. Naše ličnosti su na društvenim medijima prikazane u najboljem svjetlu, ali to smo i dalje mi. Oni kažu da to što održavamo taj blistavi svet znači da se ne samozavaravamo, već da stvaramo sliku o tome kakvi bismo mogli da budemo.
I iako su trolovi i maltretiranje preko interneta očigledno vidljiv problem koji bez sumnje traži neprekidnu pažnju, postoje manje očigledne prednosti koje društveni mediji daju zajednici koja se bavi mentalnim zdravljem. Oni obezbjeđuju pojedincima pristup podršci i informacijama, ali su i alat za istraživače. Rasprave koje se razvijaju preko društvenih medija sve više utiču na formulisanje pitanja za istraživanja, a anegdotalni izvještaji o trendovima na Facebooku pomažu prilikom izračunavanja i formulisanja budućih istraživanja.
Možda se osjećate loše dok koristite Facebook, ali vaše raspoloženje vjerovatnije više zavisi od hormona, oklonosti i postupaka drugih ljudi nego od Marka Zuckerberga. To znači da se vjerovatno ne biste osjećali bolje kada biste se skinuli sa njega. Ali tješi i to što vaš fenomenalni Instagram fid ne izaziva probleme kod drugih ljudi.
