Prenosili su pisma, informacije, prije svega, vojne jer su bili brži od jahača. Mogli su prenijeti i poruke preko neprijateljskih položaja, a bez da to neko primijeti. Nekad su budili radost u ljudima kojima su poruke namijenjivane, a ponekad i žalost, sve u zavisnosti od sadržaja poruke.
I u ratu u Bosni i Hercegovini ’90-ih godina 20. vijeka, kada su bile pokidane telekomunikacijske mreže, služili su svrsi. Porukama i informacijama koje su prenosili nerijetko su spašavali ljudske živote.
Danas, čini se da su golubovi pismonoše ponovo pali u zaborav za većinu ljudi, naravno, osim za njihove vjerne uzgajivače. Ne služe više za prenošenje pošte i informacija, sada uglavnom služe za takmičenja.
Uvijek se vraćaju svojoj kući
Historija golubova pismonoša u BiH je kratka, uzimajući u obzir Belgiju, Holandiju, Njemačku, koje su jako poznate po uzgoju ove vrste goluba. Specifičnost goluba pismonoše je da, čak, i kada leti iz zemalja udaljenih više od 800 kilometara, vraćaju se svojoj kući. Uvijek se vraćaju tamo gdje su se izlegli.
Jednom od najstarijih golubara u BiH, a najstarijem u Sarajevu, Ramizu Redžepu, golubovi su hobi. Imao je sedam-osam godina kada se javila ljubav prema ovom hobiju. Ovaj 74-godišnjak ističe da je jedino pauzirao dvije godine, kada je bio u vojsci.
“Kao dijete sam držao razne dječije rase. Držao sam sarajevskog goluba prevrtača, koji je poznat u svijetu. Međutim, ’70-ih godina prešao sam na golubove pismonoše. Neko voli pse, mačke, ptice, ja volim golubove. Ja na goluba ne gledam kao na sportistu”.
Svidjeli su mu se jer su u pitanju sportski golubovi koji se takmiče, dok su ostale rase izložbene.
“Takmičenje, kad krene od aprila do septembra, uvijek je neka igra. Održavaju se različite trke, druženja…”, kazao je Redžep.
Golub pismonoša je poznat i kao golub vojnik zbog toga što je ova vrsta korištena u ratovima kroz historiju, kad nije bilo telefona, mobitela, faksova i drugih savremenih uređaja komunikacije na daljinu.
“Golub pismonoša je nosio poruke, donosio vijesti i spašavao ljude. Međutim, u današnjem vaktu, ovaj golub nam služi samo za takmičenje”, istakao je Redžep.
Golubovi koji su spašavali u ratu su zaboravljeni od vlasti, ali nisu od odgajivača kojih je, kako kaže naš sagovornik, svakim danom sve više jer ih privlači takmičenje.
“Ovo je jako skup sport. Da bi prevezli golubove na takmičenje, morate imati kamion u kojem ćete ih transportovati”, kazao je Redžep.
Kada je takmičenje u pitanju, postoje različite staze – kratke, srednje i duge.
“Mi idemo kratkih pet staza, Derventa, Bosanski Brod, u Hrvatskoj se takmičimo u Našicama, Miholjovac, pa onda Varaždin. Kada su duge straze u pitanju, prošle godine smo letjeli iz Češke”, kazao je Redžep.
Kako kaže, golubovi su sposobni i za duge staze, međutim, postoji nerazumijevanje vlasti država u kojima se održavaju takmičenja, jer zbog neadekvatne opreme, transportnih sredstava, jako teško dobijaju vize za odlazak na takmičenja.
“Jako puno ulažemo u ishranu golubova, lijekove, vakcine…”, istakao je Redžep.
Ovaj uzgajivač trenutno ima 85 golubova od kojih je oko 60 onih koji se takmiče.
Traning goluba pismonoše nije lak
Rusmir Pepeljak od malih nogu se bavi uzgojem golubova pismonoša. Oko 25 godina traje ljubav prema ovim golubovima.
“Ne znam odakle ta ljubav. To se ne može objasniti”, ispričao je Pepeljak.
Bavi se organizovanjem i učestvovanjem na takmičenjima u BiH i inostranstvu.
“Prošle godine smo letjeli, i to je najudaljenija lokacija, u Njemačku oko 1.000 kilometara. Dajem svoje golubove i na kampove u Njemačku, Hrvatsku. Bude dobrih rezultata, pogotovo u Hrvatskoj gdje sam imao i pobjednika sa finalnog leta”, ispričao je Pepeljak.
Kako je kazao, njegovi golubovi su letjeli i na 820 kilometara u Češkoj.
“Trke na 820 kilometara, nama u Sarajevu, obično traju dva dana. Međutim, 500 kilometara može preletjeti u jednom danu. Nekada ga dočekam, ali nekada i ne. Uglavnom, kada su kraće staze iz bh. gradova, Dervente, Bosanskog Broda, oko 150 kilometara, znamo u par minuta kada će golubovi doći. Dočekamo ih, nahranimo, damo im vitamine i ostalo potrebno nakon trka”, kazao je Pepeljak.
Trenutno ima stotinjak golubova, od čega je 70 takmičara. Međutim, golubari ističu da je treniranje golubova u Sarajevu jako teško zbog geografije, ali i vremenskih prilika. Trenutno imaju oko 35 udruženja na nivou BiH. Cijene golubova u svijetu su jako visoke. U Sarajevu se mogu prodati za oko 50 maraka, dok u svijetu ta cifra ide i do pola miliona KM.
