Investitori traže od Portugalije kamate veće od osam odsto na dugoročne zajmove – to podsjeća na najgore vrijeme dužničke krize… da li se ono vraća?
Andreas Res, glavni ekonomista banke “Unikredit dojčland“, ne može da vjeruje da mediji pišu o ponovnom rasplamsavanju dužničke krize.
U Portugaliji je politička situacija napeta, “ali kada pogledate kakav napredak je ta zemlja ostvarila – na planu strukturnih reformi i štednje – ne vjerujem da to može da se nazove povratkom krize“, kaže Res za Dojče vele.
Stručnjak za finansije Volfgang Gerke, to vidi sasvim drukčije. On smatra da kriza nije prošla:
“Ona je samo prigušena ekstremno velikom količinom novca emisionih banaka kao i novcem iz spasilačkih fondova. Nije nikakvo iznenađenje što su tržišta odjednom ponovo postala nervozna, da nemaju povjerenja u preduzete mjere. Zbog toga je dužnička kriza i dalje u toku.“
Žarište broj jedan – Portugalija
Krizno žarište broj jedan je u ovom trenutku Portugalija.
Tamo su dva ministra podnijela ostavke jer više nisu željela da učestvuju u spornoj vladinoj politici štednje. Međunarodni monetarni fond smatra da bi njen državni dug sljedeće godine mogao da se popne na 140 procenata bruto društvenog proizvoda ako se konjunktura bude razvijala lošije nego što je očekivano. Tako gledano, malo je vjerovatno da bi Portugalija od sredine 2014. ponovo mogla sebe da finansira na tržištu – kada isteknu krediti zemalja evrozone, Evropske centralne banke i MMF (“Trojka“). Drugim riječima: potreban je drugi paket za spas Portugalije.
To podsjeća na Grčku, čime smo stigli i do kriznog žarišta broj dva.
Žarište broj dva – Grčka
Tamo stručnjaci Trojke upravo ispituju da li je Grčka ispunila uslove za sljedeću tranšu kredita. U srijedu vlada u Atini je morala da prizna da nije uspjela da u potrebnoj mjeri redukuje broj radnih mjesta u javnom sektoru. Nema napretka ni u privatizaciji.
Andreas Res i pored toga nalazi riječi hvale za zemlju u kojoj se rodila dužnička kriza:
“Grčka je na planu štednje već postigla mnogo. Ali, tačno je i da mora još dosta toga da se uradi kada su u pitanju strukturne reforme.“
I pored svih mjera štednje, grčki dug je ponovo dostigao 175 odsto BDP. Cilj kreditora da se do 2020. godine on smanji na 110 odsto izgleda sve manje realno. Mnogi stručnjaci smatraju da je neizbježan novi otpis dugova te zemlje. To bi pogodilo i njemačke poreske obveznike. To je škakljiva tema u vrijeme predizborne kampanje. Zbog toga Volfgang Gerke smatra da prije izbora za Bundestag neće biti novog otpisa dugova Grčkoj, a poslije izbora će sve biti moguće.
I tržišta to tako vide i tako se ponašaju. Po mišljenju ovog stručnjaka, Grčka je odavno trebalo da napusti evrozonu uz odgovarajući program restrukturisanja privrede.
Žarište broj tri – Kipar
O izlasku Grčke iz evrozone se mnogo diskutovalo i špekulisalo, da bi ta tema bila zaključena prije godinu dana. Ali, sada bi jedna druga zemlja mogla da potraži sreću van evrozone: Kipar. I tu smo kod kriznog žarišta broj tri – prema jednoj anketi, 67 odsto Kiprana želi da se rastane od evra. Građani ostrvske republike moraju da uštede ukupno 13 milijardi evra da bi ih Trojka kreditirala sa deset milijardi. Imajući u vidu drastični pad BDP, vlada u Nikoziji je nedavno poslala Briselu poziv upomoć, koji je ostao bez odgovora.
Volfgang Gerke smatra da je politika spasavanja valute u velikoj mjeri kriva za očajnički položaj građana Kipra, ali i Grčke i Portugalije: “Pokušalo se sa spasavanjem banaka. Spasen je veliki međunarodni imetak, ali je teret prebačen na građane, iako su oni najmanje krivi za probleme.“
