Drevni san čovječanstva je kako mobilnost učiniti besplatnom, ili eto, ako ikako može, što jeftinijom. Nije isto za put potrošiti deset ili stotinu konvertibilnih maraka. Nekad je to bilo jednostavno jer je praktično jedino “prevozno sredstvo” po kopnu bio konj, a “goriva” je bilo u izobilju.
Na moru je to bilo nešto jednostavnije. Vjetrovi su non-stop puhali, a tadašnji “aerodinamičari” nekako praksom došli do zaključka da se kombinacijom postavljanja jedara, ipak može ploviti i u vjetar – čista i besplatna energija koje ima u izobilju. Postojao je samo jedan problem?! Na vjetar možete stići od Evrope do Australije, ali od Zenice do Travnika baš teško.
Onda se stidljivo pojavila tehnologija i čovjek je naučio da prirodne resurse na napredniji način iskoristi u vlastitu korist. Palio je drvo ili ugalj i tako proizvodio toplotu koja je kasnije činila čuda. O prednostima i nedostacima tog načina do danas su ispričane bezbrojne priče, ali je čovjek naučio kako iskoristiti dio ponuđenih prirodnih resursa. Iako je poznavao vatru, stotinama godina nije se dešavalo ništa spektakularno, sve dok tehnološka revolucija stidljivo nije pokucala na vrata.
Ekspres-lonac
A vjerovali ili ne, prva parna mašina nastala je prije skoro tačno 2.000 godina. Gotovo 1.800 godina nije imala nikakvu korist nego je ta “đavolja sprava” služila isključivo za određenu demonstraciju moći toplote i pare.
Istinsku demonstraciju “inženjera iz Aleksandrije” i dan-danas gotovo svakodnevno gledamo u svojim domovima dok domaćice kuhaju grah, naprimjer. To je “sigurnosni rotacioni ventil” na ekspres-loncu (kod nas poznatijem kao “pretis lonac – po proizvođaču takvih lonaca u tvornici Pretis u Vogošći). Prema tom principu nastala je prva “parna mašina” od koje vijekovima niko nije imao praktičnu korist.
A onda se pojavila nafta i neki njeni derivati kakve i danas poznajemo…
A onda su se pojavili i “automobili”, kakve baš danas i ne poznajemo…
Prvi automobili ložili su drvo ili ugalj i tako prelazili samo po možda desetak kilometara za stotinjak kilograma uglja ili suhih bukovih cjepanica. Nije bilo baš praktično, ali je nekako funkcionisalo. Takvi su, uostalom, bili motori sa vanjskim sagorijevanjem.
Doba ‘motorwagena’
A onda su brkati Karl Benz i suicidni Rudolf Diesel uzeli stvari u svoje ruke i to svako na svoj način – jedan sa petrolejom napravivši prvi “motorwagen”, a drugi sa malo ulja od kikirikija i pred narodom (ali i pred kamerama) demonstriravši prvi princip rada dizelskog motora – motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Nešto “kasnije” krenula je trka u povećanju snage motora, smanjenju dimenzija i težine, ali i u smanjenju potrošnje. Tako je čovječanstvo sa čvrstog automobilskog goriva prešlo na tečno i “odmah” formiralo krovnu instituciju i principe koji će se baviti verifikacijom podataka o potrošnji goriva. U Evropi, i za evropske proizvođače je to New European Driving Cycle (NEDC).
Ispočetka potrošnja goriva i nije bila toliko važna jer se “odjednom” sa mjere od stotinjak kilograma bukovine za desetak kilometara, počelo kalkulisati sa nekoliko litara tečnog (naftnog) goriva za 100 kilometara. I to je bio zaista radikalan pomak koji je modernu i jednostavnu mobilnost približio praktično svakom čovjeku na planeti.
Industrijski ratovi
Vrijeme današnje…
Industrijski ratovi na svakom koraku…
Industrijski ratovi i industrijska špijunaža i u automobilskoj industriji…
Danas je podatak o potrošnji goriva jedan od najznačajnijih podataka koje nalazimo u tehničkim karakteristikama svakog automobila. Indirektno, zapravo, i nije važno koliko automobil može potrošiti goriva, važno je koliko će nas sve to koštati. To samim tim, ne zavisi samo od tehničke potrošnje goriva nego i od cijene goriva na benzinskim pumpama, a ona zavisi od cijene nafte na svjetskom tržištu i od silnih poreza kojima je opterećena cijena jedne litre goriva.
Proizvođači automobila ne mogu utjecati na cijenu goriva, ali mogu na potrošnju goriva. Naravno red je i da obznane ono što su napravili i, konačno, ono što su izmjerili. No, da li im je u tome vjerovati?
Nerijetko na površinu isplivaju i raznorazne afere. Proizvođači se na razne načine dodvoravaju kupcima, pa često i lažnim podacima o potrošnji goriva. Budući da se radi o istom principu prema kojem rade svi automobilski motori na svijetu, utoliko su i potrošnje (istih) goriva vrlo slične. Detalji zavise isključivo od finesa, težina i od oblika automobila.
Potrošnja goriva
Današnja tehnika u automobilskoj industriji došla je gotovo do samog kraja kada je u pitanju korištenje goriva na konvencionalan način. Danas se potrošnja goriva “obara” na indirektan način. Dijelovi od kojih se proizvode automobili postaju sve lakši, pa automobili iz generacije u generaciju u posljednje vrijeme postaju kud i kamo lakši.
Time se smanjuje opterećenje motora pa samim tim i potrošnja goriva. Koriste se posebne gume koje se lakše kotrljaju, aerodinamičari predlažu oblike koji lakše “klize” kroz zrak, motori se sami gase dok čekaju na crvenom svjetlu semafora, a potom “sami” pale…
Ali nemojte se zavaravati. Cijene automobila stalno rastu. Ukoliko se vratite tridesetak godina unazad, ekvivalentni automobili su poskupjeli za dvostruko u odnosu na današnje vrijeme. Takva moderna tehnika, konačno, košta.
Spomenutim principima snižavanja potrošnje goriva pristupaju svi, pa potrošnje goriva kod različitih proizvođača upravo i padaju u skladu s tim. Lijepo je vidjeti u prodajnom katalogu podatak o potrošnji koji će nas fascinirati. Pred očima su odmah novci koji će se uštedjeti ili uložiti u nešto drugo. Da je potrošnja veća, sigurno biste dali više novaca za gorivo.
Pred potrošačima se odmah stvaraju nove kalkulacije, a pogotovo na tržištima koje je kao naše i na kojem ima malo novaca koji se moraju nekako rasporediti. Gorivo za automobil zasigurno kod svakoga predstavlja veliku stavku u kalkulaciji kućnog budžeta i uvijek premaši “planiranu” mjesečnu granicu. Pred gotovo svakog vozača u BiH stalno se postavlja pitanje potrošnje goriva i pomisao kako bi bilo lijepo da automobil troši barem jedan litar manje.
Nestvarni podaci
Svakom vozaču starog automobila koji troši popriličnu količinu goriva, barem jednom je za oko zapeo gotovo nestvaran podatak o potrošnji goriva na jednom novom automobilu. Većina takvih u istom trenutku izražava sumnju, ali i ostavlja mogućnost da u tome ima ima neke istine.
Razočarenje nastupa baš onog trenutka kad se drugi put na pumpi pojavi sa tim autom i kad se njegova matematika baš i ne slaže sa onom koju je u šarenom i blještavom katalogu prikazao proizvođač. I to je zapravo prava istina. Ali zašto nas onda lažu? Čemu sve, kad je to vrlo jednostavno provjeriti i proizvođače baciti na koljena?
Jedno je sigurno. Ni jedan proizvedeni automobil na svijetu ne vozi se na isti način. Potrošnja goriva primarno zavisi od pet-šest ključnih faktora, ali i od pet šest perifernih. Ne postoje dva vozača na svijetu koji će na isti način voziti automobil. Ne postoje dva ista uslova na svijetu pod kojim će se voziti dva ista automobila u svakodnevnoj praksi. I upravo zbog toga variraju i podaci o potrošnji goriva.
Zbog toga je “čovječanstvo” uvelo jedinstven sistem mjerenja potrošnje koji će na “kušnju” staviti svaki proizvedeni model i tačno prikazati njegovu potrošnju. Upravo zbog pokušaja unificiranja načina mjerenja i prikazivanja podataka sa tih mjerenja, “čovječanstvo” je na neki način pokušalo dati odgovor na vječito pitanje – “a koji automobil najmanje troši?” Nema takvog automobila. Nemojte se zavaravati, ali slobodno možete vjerovati podatku koji pišu u katalogu. Automobili troše upravo onoliko koliko piše u tim katalozima! Zašto?
Precizna mjerenja
Zato što se takva mjerenja odvijaju u zatvorenim uslovima i prema strogo istim simuliranim načinima “vožnje” za sve automobile koji se podvrgnu mjerenju. Dakle, potrošnja goriva automobilskih motora mjeri se na indirektan način i u uslovima koji približno simuliraju različite vanjske utjecaje. Automobili se tastiraju, praktički dok stoje, a put i opterećenje predstavljaju valjci na kojima se nalaze njihovi točkovi. Zbog svega se baš ti podaci ne mogu u potpunosti složiti sa rezultatima koje vozači ostvaruju u stvarnim uslovima.
Ali jedno je u svemu najvažnije – ovo su komparativne vrijednosti i one su međunarodno usvojene pa se zbog toga smatraju relevantnim. Upravo zbog toga i možemo upoređivati potrošnju kod dva različita automobila.
Dakle, proizvođači nas i ne lažu. Proizvođači samo daju izmjerene vrijednosti prema ranije utvrđenim načinima. Uslovi u praksi su puno drugačiji i zbog toga podaci o potrošnji odstupaju od navedenih vrijednosti, mada se i u praksi mogu postići identične vrijednosti.
Dakle, dok god se bude vozilo i dok god čovjek bude imao potrebu za transportom, uvijek će ga skupo plaćati. Taj krug započet još sa vizionarskim pokušajem stvaranja prvog motora kod Benza i kod Diesela, još nije zatvoren, niti će ikad biti.
