Šta se događa nakon smrti? Pitanje je na koje bi mnogi htjeli znati odgovor. Mnogo je onih koji imaju iskustva kliničke smrti, ali niko od takvih pacijenata nije zapravo bio mrtav nekoliko dana nakon čega je oživio i ispričao što mu se događalo dok su mu sve životne funkcije bile “isključene”.
Zbog toga odgovor na to vječno pitanje zapravo ne zna niko. Naučnici pak znaju šta se događa 30 sekundi nakon što srce prestane kucati. Dokazano je kako srce prestaje pumpati krv koja teče ljudskim tijelom, ali da je čovjek još uvijek svjestan sebe i svog postojanja.
To stanje traje još samo 30 sekundi i onda se gasi i funkcija mozga. Za razliku od toga, naučnici sa Univerziteta Southampton tvrde kako su oni svojim istraživanjem provedenim na 2.000 ljudi otkrili kako stanje svijesti traje i do tri minute nakon službenog proglašenja smrti.
Ljudi u takvim trenucima najčešće dožive gubitak pamćenja tako da i oni koji “ožive” ne znaju šta im se događalo dok su bili mrtvi. Ali, postoje i oni koji se jasno sjećaju tih trenutaka između života i smrti.
Ovo su neka od iskustava:
“Sjećam se vožnje u hitnoj pomoći, ali ne iz mog vlastitog tijela. Bila je to najčudnija stvar koja mi se ikad dogodila. Mogao je biti i san, ali znam da sam vidio svoje tijelo u kolima hitne pomoći. Sjećam se medicinskog tehničara koji je bio sa mnom u vozilu, a kojeg nisam vidio prije smrti. Imao je zelenkastu kosu, ali se nisam mogao sjetiti njegovog imena kada sam pitao za njega tri dana nakon što sam došao k sebi.”
“Bio sam klinički mrtav 40-ak sekundi. Bilo je kao da sam zaspao bez snova, bez ikakve svijesti o sebi i svijetu oko sebe.”
“Stajao sam ispred ogromnog zida svjetlosti. Protezalo se svuda oko mene. Sljedeće sjećanje koje imam je buđenje u bolnici.”
“Stajala sam u vozilu hitne pomoći i gledala kako me voze u bolnici, a doktori me pokušavaju oživiti”.
“Nisam vidio ništa. Crna, dugačka praznina, ali sam imao osjećaj kao da je sve odlično i da ništa nije kako ne bi trebalo biti”.
“Imao sam saobraćajnu nesreću nakon koje mi je stalo srce. Čuo sam nekoga kako galami na mene da se ustanem. Otvorio sam oči, a to je bio moj brat koji je prije nekoliko godina umro od predoziranja. Sjećam se jedino njega kako govori da ću ‘biti ovdje uskoro’ i kako odlazi nakon toga”.
“Imao sam srčani udar i srce mi je stalo tri puta u Hitnoj pomoći. Svaki puta kada bi me oživjeli ponovno bi mi srce stalo, a ja sam se osjećao kao da spavam.”
