Međutim, nekada statistički parametar ne mora biti mjerilo kvaliteta nekog igrača ili lakše rečeno, ne mora biti ogledalo njegovih nastupa. Takvih igrača nema puno, tih tzv. “igrača iz sjene”, ali jedan kojeg je jednostavno nemoguće ne primijetiti na terenu, a koji faktički nema nikakvu statistiku je Eden Hazard.
Po ovih “nikakvu statistiku” se prije svega misli na neku strašnu statistiku koju ima Costa iz Chelsea koji ima 18 golova, ili recimo Fabregas koji ima 15 asistencija. Eden Hazard to nema i upravo je to razlog zašto je ovaj sjajni krilni igrač toliko podcijenjen.
U većini velikih svjetskih ekipa kao što su Real Madrid, Barcelona, Manchester City, Borussia Dortmund, Bayern.. njihovi glavni igrači nisu obavezni igrati u dva pravca, zapravo imaju prije svega ofanzivne zadatke i relativno defanzivne.
Sa Hazardom to nije situacija. Pod palicom Josea Mourinha, odgovornost je nešto što se jednostavno mora poštovati, a obzirom da Hazard poštuje sve stvari koje od njega traži “Posebni”, a to predstavlja konstantno vraćanje u odbranu i puni defanzivni zadaci, njegov učinak u napadu izostaje.
Nemoguće je gledati utakmice Chelseaja i ne primjetiti sigurnost u igri londonskih “Plavaca” kada mladi Belgijanac ima loptu. Fantastična kontrola i osjećaj za prostor, nisko težište i nevjerovatna igra tijelom najjače su oružje koje posjeduje ovaj krilni igrač.
Ako se vratimo na početak i vidimo statistiku Fabregasa koji ima nevjerovatnih 15 asistencija i Coste koji ima 18 golova, stiče se utisak da oni odskaču puno od ostatka tima, ali sa toliko defanzivnih zadataka koje Eden Hazard ima jedino što mu ostaje je navući 5 igrača na sebe, odigrati loptu za Fabregasa koji asistira Costi za go. “Fabregas – Costa”, ubojiti tandem, brujila je Engleska na početku sezone, ali malo ko je gledalo kako je do tih golova dolazilo.
Nevjerovatna je stvar vidjeti kako se protivnički igrači nizaju jedan za drugim pokušavajući uzeti loptu drugom najboljem dribleru na svijetu(statistički, prvi je Messi) i sa koliko lakoće i znanja on iznosi loptu i donosi je do kreatora igre.
Sada se postavlja pitanje, šta bi bilo i kako bi Chelsea izgledao da Eden Hazard ne izgubi snagu kada iz igre izbaci tri ili četri igrača? Kakvu statistiku bi imao i koliko bi Chelsea daleko mogao sa igračem koji tako lagano igra, koji ima fantastičan tehnički šut sa distance, odličnu završnicu 1 na 1 i sve ovo što smo upravo nabrojali.
Koliko taktika Josea Mourinha koja uvjetuje Edena Hazarda konstantnom vraćanju u odbranu, gdje nerjetko možemo vidjeti Belgijanca kod korner zastavice bliže svom golu kako bi pomogao odbrani? Koliko bi igra Chelseaja drugačija bila i koliko bi sam Hazard mogao kada bi njegov osnovni zadatak bio napad i igra jedan na jedan sa bekovima? Jose, razmisli..
