Kako je poraz ISIL-a veoma blizu sve više je glasova koji upozoravaju da je Bliski istok na rubu novog katastrofalnog sukoba.
Različite stranke, ponajviše SAD i Iran, nastoje osigurati što jači svoj utjecaj na Siriju u budućnosti. Uz to, Iran posredstvom svojih šiijskih milicija pustoši Jemen i Irak.
Povećavanje tenzija
Nakon što su uspostavili svoje uporište u strateški važnom mjestu Tenef na jordansko-sirijskoj granici, američke snage su napravile tampon zonu kako bi zaštitile svoje trupe i resusrse, te saveznike iz reda sirijske opozicije.
Šiijske milicije odane Iranu tri puta su upale na područje te tampon zone samo da bi isprovocirali američka upozorenja i eventulane napade američke avijacije. U dva navrata Asadovi dronovi iranske proizvodnje su oboreni na tom području od strane koalicije predvođene SAD-om. No, najveći incident izazavalo je obaranje Asadovog aviona SU-22 od strane američkog lovca F/A-18, nakon što je Asadov avion bombardirao kurdski YPG sjeverno od Rakke
Iranska navika
Shvatajući da njegove konvencionalne i nekonvencionalne snage nisu u stanju da se odupru američkoj vojsci ili zajedničkim arapskim snagama, Iran je u proteklih 38 godina razvio svoju vlastitu taktiku.
Teroristički napadi širom svijeta koje vrše posredstvom svojih marionetskih organizacija, poput Hezbolaha, pokazali su se uspješnim. Teroristički napad koji su 1982. god., izvele šiijske grupe odane Iranu na američke i francuske trupe u Bejrutu, doveo je do američkog povlačenja iz Libana.
Rezultat toga je da je Iran otada koristio ovu metodu svaki put kada je želio poslati poruku.
Nakon ratova u Afganistanu i Iraku, Iran je još jednom pribjegao svom načinu korištenja marionetskih paravojnih grupa za širenje svog utjecaja u regiji.
Vidjevši da ne nailazi na snažan otpor međunarodne zajednice, Iran je nastavio sa provođenjem svojih osvetničkih i rušilačkih pohoda. S obzirom na rano povlačenje SAD-a iz Iraka i Obamino odbijanje da ispuni vlastite prijetnje nakon što je Asad prešao sve njegove crvene linije i bojnim otrovima ubijao vlastiti narod, Iran je zaključio da će se takav odnos nastaviti.
Jezik sile
Bilo je slučajeva, uključujući i operaciju Praying Mantis, 18. aprila 1988. godine, tokom iračko-iranskog rata, kada je američka mornarica pokrenula kampanju raketnog napada na iransku mornaricu u znak odmazde za nanošenje štete američkom vojnom brodu u Arapskom zaljevu. Taj napad bio je glavno zvono buđenja iz zabluda o Iranu i pomogao je da svijet shvati kako teheranske mule razumiju samo jezik sile.
Napadi američke avijacije na proiranske snage u Siriji, u posljednje vrijeme, signaliziraju da iranska ratobornost neće biti tolerirana, pogotovo s obzirom da nova američka administracija ima daleko drugačiju strategiju i pogled na Iran, od svog prethodnika.
Rješenje
Treba shvatiti činjenicu da Iran u ratu u Siriji ili Jemenu ili bilo kojem drugom mjestu na Bliskom istoku, zadovoljan jedino time da ostvari potpunu pobjedu. Iran, zaista, uživa u tome što im je međunarodna zajednica dala odriješene ruke da se intenzivno miješaju u unutrašnja pitanja zemalja u regiji bez većih posljedica.
Je li Iran bio uspješan? Dosad, uglavnom jest i to zahvaljujući mlakoj politici Zapada i uvjerenju da na taj način mogu ukrotiti iranske mule i uživati kratkoročne ekonomske dobitke.
Ipak, počinju puhati drugačiji vjetrovi. Potrebno je usredotočiti se na nametanje sankcija iranskom programu razvoja balističkih raketa, njihovu podršku terorizmu i kršenje ljudskih prava od strane režima. Službeni Teheran će prijetiti da će napustiti nuklearni sporazum u znak odmazde, ali budite uvjereni da mule neće napraviti tako grubu pogrešku, jer su svjesni da bi to automatski izazvalo ponovno nametanje sankcija od prethodnih šest rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Iranska revolucionarna garda leži u srcu nedopuštenih djelatnosti teheranskih mula kako u zemlji tako i u inostranstvu. Također, Iranska revolucionarna garda kontrolira 40% korumpirane i krhke iranske ekonomije. U tom smislu, Iranu ne treba još jedan rat u regiji. Iranski režim dobro zna da bi to moglo samo dovesti do ishoda koji nije u njihovom interesu.
SAD i arapske zemlje mogu, i moraju, povesti međunarodnu zajednicu da se prema Iranskoj revolucionarnoj gardi odredi kao stranoj terorističkoj organizaciji. To bi predstavljalo veliki udarac iranskom režimu i bacilo Teheran na koljena. Takvom inicijativom međunarodna zajednica stala bi na stranu iranskog naroda u borbi protiv vladajućeg režima. To je naročito važno nakon što je američki državni sekretar Rex Tillerson dao podršku unutrašnjoj iranskoj opoziciji koja teži mirnoj promjeni režima u Iranu.
“Snaga Irana nije odraz iranske moći, nego radije arapske nemoći“
“2000. godine broj Arapa bio je 280 miliona, od Maroka na zapadu do Zaljeva, sada smo u 2015. i broj je 370 miliona, 2025 bit će 450 miliona. Ko će nahraniti ove ljude, ko će zaposliti te ljude, moraju emigrirati i emigrirat će. Zato, ovo što vidite sada je samo početak…”
“I Turska i Iran su prošli kroz revolucijsku ili polurevolucijsku tranziciju i mnogo bolje su to podnijeli od Arapa i usuđujem se reći da je glavni razlog tome turska i iranska višestoljetna tradicija suvereniteta i državnosti. Oni nisu nove države, postoje stoljećima. Turska je evoluirala iz osmanskog carstva, ali Turska nije novajlija u vladavini…”
Asher Susser, profesor savremenih izraelskih studija na Arizona univerzitetu.
