Cijena barela sirove WTI nafte na američkom tržištu doživjela je u ponedjeljak nevjerojatan pad i trenutno se prodaje za minus 36,75 dolara po barelu, što se dogodilo prvi put u povijesti. Razlog tome je nedostatak kapaciteta za skladištenje velikih naftnih rezervi nastalih zbog pada potražnje, podaci su sa svjetskih burzi i medija.
Cijena WTI nafte (West Texas Intermediate – referentni američki naftni brend) još tokom dana je pala za 30 posto u jednom danu, i to na niv o iz 1999., u vrijeme takozvane Azijske krize.
Jason Gammel iz investicijske banke Jefferies za londonski Financial Times ustvrdio je da uvođenje karantina diljem svijeta zbog pandemije koronavirusa suočava tržište nafte s “najcrnjim izgledima još od 1990., a možda i najgorim dosad u povijesti”. Terminski ugovori od ponedjeljka, ugovoreni za maj, bili su tada, oko 17 sati, na nivou od oko 11 dolara po barelu, a oni za juni bili su na nivou od 22 dolara po barelu. Cijena sirove referentne Brent nafte na Londonskom tržištu pala je za, manjih, šesto posto, i trgovala se za 26,42 dolara po barelu (Brent je inače skuplji od WTI-a za desetak dolara). Iako su, naime, OPEC i saveznici prije desetak dana postigli dogovor o smanjenju proizvodnje, cijene nafte su prošle sedmice na svjetskim tržištima oštro pale, jer se ulagači plaše pada potražnje zbog pritiska koronakrize na svjetsku privredu, a ove sedmice je taj pad oštro nastavljen u SAD-u. Još je, međutim, gora situacija za kanadsku naftnu industriju, jer je cijena sirovog barela njihove referentne nafte Western Canadian Select otišla u negativne vode, na minus 0,1 dolara po barelu. Za razliku od kvalitetne, lake nafte kao što je WTI, WCS pripada manje kvalitetnoj, teškoj nafti, koja je jeftinija jer zahtijeva više ulaganja u rafinerijsku obradu, ali i zbog transporta do rafinerija u SAD-u. Ipak, cijena te nafte nikada u povijesti nije išla ispod pet dolara po barelu, a sada proizvođači plaćaju da im netko preuzme naftu, jer je nemaju gdje skladištiti. Stoga im je isplativije platiti nekome da preuzme tu naftu nego da je oni sami skladište ili da im zauzima skladišne prostore. Dosad je pandemija gripe “kosila” ponajprije male, nezavisne proizvođače nafte u SAD-u, koji su bili u velikim dugovima, jer kapitalni projekti takvog tipa iziskuju golema ulaganja i nemoguće ih je obustaviti u hipu. Sada su, međutim, u Kanadi ugroženi i veliki proizvođači, jer nemaju gdje skladištiti svježu proizvodnju.
Istovremeno stotinjak tankera već besciljno pluta okeanima u iščekivanju viših cijena nafte, a trošak njihovog najma tokom protekla dva mjeseca se upeterostručio, s naznakama nastavka tog trenda. Analitičari navode da su cijene svih tipova nafte u SAD-u i Kanadi niže u spot trgovanju nego u terminskim ugovorima, kao i da su terminski ugovori za maj na manjim nivoima u odnosu na one za avgust i septembar, što govori da se nalazimo u “contango tržištu”. Terminski se ugovori, naime, odnose na cijene ugovorene za mjesec, dva ili tri, a spot trgovanje odnosi se na kupovinu nafte u “fizičkom obliku”, u realnom vremenu. Takva situacija u kojoj su cijene na spot tržištu manje od onih u terminskim ugovorima naziva se “contango tržištem”, a Michael Lynch iz Strategic Energy & Economic Research, ustvrdio je za MarketWatch da smo u “povijesnoj, super contango” situaciji. Nije stoga čudno da su u ponedjeljak i cijene velikih naftnih kompanija pale u SAD-u, i to Chevron za četiri posto, a Exxon Mobile za 3,67 posto.
Skladišta diljem svijet puna do vrha
Zbog golemog nesrazmjera između prevelike ponude i premale potražnje, skladišta nafte širom svijeta napunila su se do vrha. Zbog toga su čak i naftovodi postali spremišta za viškove nafte. Koliko je situacija teška pokazuju najave američkog Ministarstva energetike kako razmatra mogućnost plaćanja naftnim kompanijama da prekinu proizvodnju.
Zbog toga što nema ni međunarodnog zračnog i cestovnog prometa te radi dramatičnog smanjenja industrijskih aktivnosti u svijetu, cijene nafte opet su prepuštene na milost i nemilost COVID-u 19. Stoga pandemija koronavirusa može i dalje nesmetano pustošiti globalni energetski sektor.
Pad cijene slama naftnu industriju i izvoznike plina
Drastičan pad cijena nafte u 2020., izazvan sve zastrašujućom pandemijom i saudijsko-ruskim sukobom oko cijena, suočio je američke proizvođače nafte s novom stvarnošću – nezadrživim padom proizvodnje. A to je povuklo za sobom lanac bankrota malih i srednjih kompanija. Zbog toga američkoj industriji nafte koja se dobiva iz škriljavca, a koja je tu zemlju pretvorila u najvećeg svjetskog proizvođača nafte na svijetu, prijeti totalni slom.
Da stvar bude gora američki izvoznici ukapljenog plina, LNG, sljedeći su na udaru. Iako je u martu 2020. ostvarena najviši nivo izvoza američkog LNG plina u Evropu, s padom cijena na neviđene niske nivoe, i ta industrija našla se doslovce preko noći u golemim problemima. Osim Evrope i Indija, Japan, Južna Koreja te druge države Azije prepolovile su uvoz američkog LNG plina.
Oporavak potražnje za naftom tek najesen
Budući da je u SAD, koji je najveći potrošač nafte, potražnja za naftom pala za trećinu, a u drugim dijelovima svijeta još i više, svi jedva čekaju ukidanje karantina. Zbog toga se sve češće govori o slabljenju mjera ograničavanja kretanja, te ponovnom oživljavanju ekonomskih aktivnosti.
No, po mišljenju stručnjaka, to će se događati postupno tako da se potražnja za naftom neće oporaviti najmanje do jeseni.
Zbog pada cijena, za koje su djelomice i sami krivi, u jednakoj su opasnosti i proizvođači nafte. Tako je Kuvajt već objavio da će njegov deficit državnog proračuna narasti na čak 30 milijardi dolara. Posebno stradavaju državni budžeti najsiromašnijih proizvođača nafte poput Nigerije, Venezuele i Angole koje bez prihoda od nafte ne mogu preživjeti pandemiju koronavirusa.
Nije lako ni Rusiji kojoj je potrebna cijena nafte od oko 45 dolara po barelu za normalno funkcioniranje državnog budžeta. I Saudijska Arabija teško podnosi tako niske cijene jer ne samo da ne može vraćati nagomilane dugove, već ne može financirati kupovinu enormnih količina oružja ni rat u Jemenu. Jedini ko dobro prolazi u sadašnjoj situaciji je Kina koja koristi preniske cijene nafte i plina kako bi popunila svoje strateške zalihe prije nego što cijene ponovno porastu.
