Direktor bugarskog Nacionalno-istorijskog muzeja Božidar Dimitrov, bivši ministar bez portfelja, tvrdi da se u Makedoniji događa ono što i u svim “vještačkim istorijskim projektima”, te da u toj zemlji od 1,2 miliona Makedonaca 100.000 ima bugarsko državljanstvo.
“Vidite kako se raspala Ukrajina, tako će se raspasti i Makedonija”, izjavio je bugarski historičar.
Komentarišući posljednja dešavanja u Kumanovu, rekao je da su Albanci iskoristili trenutak kada je Vlada Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) pretvorila Makedoniju u “evropsku Sjevernu Koreju”. Dimitrov smatra da ništa ne treba očekivati ni od opozicije, ali da, ipak, neko treba da smijeni Gruevskog i da je, vjerovatno, uz podršku neke zapadne države, otpočela akcija njegovog uklanjanja po modelu kijevskog Majdana.
I penzionisani profesor političke filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Žarko Puhovski vjeruje da će situacija u Makedoniji i u budućnosti tinjati te da će se dešavati eksplozije poput posljednje. Sve se to dešava jer, kako kaže, makedonsko političko vodstvo nije u stanju voditi zemlju. Makedonija je, kaže, žrtva nedopustivog grčkog nacionalizma, koji je odlučio da ta zemlja ne bude članica NATO-a. Jer da je Makedonija u NATO-u, ne bi se ove igre dešavale.
Prije svega, smatra Puhovski, ovdje se radi o katastrofalnoj nemoći Makedonije kao države, o izrazitoj slabosti njezine vojske i policije, ali u ovom trenutku i slabosti političkog korpusa etničkih Makedonaca koji su u međusobnim sukobima, što ih slabi. A to je onda odličan materijal za manipulaciju i Srbije, i Kosova, ali i Skoplja. Prema njegovom mišljenju, kriza iz Makedonije neće se prelijevati na druge zemlje, jer je ta zemlja na dnu regiona i u nju se negativni utjecaji prelijevaju iz drugih država poput Kosova.
No, profesor iz Skoplja Ljubomir Frčkoski optužuje Vladu Makedonije da vodi politiku koja neminovno dovodi do etničkih tenzija. On kaže da je sve što se događa unutrašnja makedonska stvar i da nema nikakve veze sa susjedima, niti sa navodnim ostvarivanjem plana velike Albanije. Svaka vlada VMRO-DPMNE završava u etničkoj tenziji, upozorava Frčkoski, naglašavajući da je to pravilo u Makedoniji i da oni jednostavno ne znaju da vladaju u multikulturalnoj državi, nego vladaju korupcijom, kriminalom, korumpirajući i Albance. Vlasti u Skoplju odbacuju tvrdnje koje dolaze iz opozicionih krugova da je policijska akcija u Kumanovu pokrenuta kako bi se skrenula pažnja sa antivladinih protesta u glavnom gradu Makedonije, na kojima je tražena smjena Gruevskog.
Problemi koji su mučili Makedoniju na početku prošlog vijeka ostali su i danas isti. Generalni savjet makedonskih udruženja u Švicarskoj još 1919. predlagao je da se stvori makedonska država s kantonalnom organizacijom po uzoru na tu zemlju i pod protektoratom SAD-a: “Svakome ko poznaje Makedoniju i apetite balkanskih država neće biti teško da razumije da mi ovime želimo postići četiri stvari. Ako Makedonija postane nezavisna država, onda će jednom zauvijek biti okončan sukobi balkanskih država, jer onda makedonski narod više neće biti predmet trgovine njenih susjeda”, poručivali su Makedonci u iseljeništvu.
Njihove ideje ostvarene su tek djelimično i to tek poslije raspada Jugoslavije, a trgovina interesima nikada nije prestala. SAD su u aprilu 1992. priznale Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u njihovim granicama. Srbija, sa tadašnjim autonomnim pokrajinama Vojvodinom i Kosovom, zajedno sa Crnom Gorom formirala je Saveznu Republiku Jugoslaviju, a Milošević se nadao da će u sastav SRJ ući i etnički očišćene teritorije Hrvatske i BiH. Makedonija je, međutim, morala sačekati priznanje, jer su mu se Grci usprotivili navodeći da međunarodna zajednica ne bi trebalo da prizna državu koja ima iredentističke ciljeve.
Badinterova komisija je isključila svaku vezu između imena Makedonije i težnji ka promjeni granica na račun susjeda. Ipak, Grčka je smatrala da je to ime njena ekskluzivna svojina i da bi i sama njegova upotreba pokazala iredentističku težnju ka Egejskoj Makedoniji. Zato su morali intervenisati Ujedinjeni narodi, pa su ministri vanjskih poslova Grčke i Makedonije u New Yorku 13. septembra 1992. potpisali sporazum kojim je Grčka ukinula ekonomske sankcije, a od Makedonije se tražilo da promijeni državnu zastavu zato što su se na njoj nalazili grčki simboli. Do 1993. su dijelom uspjeli riješiti i nesporazum u vezi s nazivom nove države. Grčka je prihvatila privremeni naziv Makedonije – Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija – pod kojim je u aprilu 1993. postala članica UN-a.
Dok je ratni plamen bjesnio bivšom Jugoslavijom, na granicu Makedonije prema SRJ 1992. raspoređene su mirovne snage NATO-a, koje je činilo i 1.000 američkih vojnika, kako bi se spriječilo da se proširi i na nju. Pokazalo se da je tada to bilo spasonosno za zemlju kojom je vladao Kiro Gligorov. Današnja Makedonija ponovo treba njihovu podršku da ne bi doživjela sudbinu kakvu joj proriče Dimitrov. Izvan NATO-a i EU Makedonija ima male šanse da živi u miru na koji pozivaju ove dvije organizacije.
