Rat između dva zaraćena kotorska klana, „škaljaraca” i „kavčana”, za dvije godine odnio je 13 žrtava, piše portalanalitika.me.
Sukob je nastao zbog nestanka 300 kilograma kokaina u Valenciji, a osim mafijaških obračuna koji su rezultirali surovim likvidacijama, obilježen je i sa tri bombaška napada, srećom, bez žrtava, i šest pokušaja ubistava.
Obračuni su se dešavali na teritoriji Crne Gore i Srbije, a mahom su, kako se navodi u policijskim evidencijama, stradali samo pripadnici „škaljaraca”.
Policija vjeruje da su u sukobu dvije zaraćene mafijaške strane stradali Goran Radoman, Saša Marković, Goran i Radomir Đuričković, Ivan Lopičić, Srđan Vlahović, Goran Dučić, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Dalibor Đurić, Đorđe Boreta, Dragan Zečević i Đorđe Sekulović. U nekim od sukoba bilo je i slučajnih žrtava kao što su Zečević i Marković. Kriminolog Velimir Rakočević, kazao je da je glavni razlog zbog čega su ubistva nerasvijetljena i zbog čega izgleda da je nemoguće zaustaviti rat klanova to što su crnogorske kriminalne grupe povezane sa mafijaškim grupama iz drugih zemalja.
Rakočević je naveo i da su ranije u Crnoj Gori postojale kriminalne grupe koje su se sukobile, ali da je opasna karakteristika kotorskih klanova koji trenutno vode rat činjenica da za njih ljudski život ne vrijedi.
– I ranije su postojale kriminalne grupe, kao na primjer barska, podgorička, rožajska… Ipak, sada novi tipovi kriminalnih grupa ne prezaju ni od čega. Prije je postojao neki “red”. Prosto rečeno, glava je imala cijenu. Pripadnici sadašnjih kriminalnih grupa nemaju “kalkulator u glavi” i postupaju kao da je cilj da neko bude usmrćen. Nemaju rezone koje su imale ranije kriminalne grupe, život im ne vrijedi ništa – objasnio je Rakočević.
Povezanost crnogorskih, u ovom slučaju kotorskih klanova sa kriminalnim grupama iz regiona, ali i iz Evrope, razlog su zbog čega je teško zaustaviti njihove sukobe.
– Oni su samo dio hobotnice na našoj terotoriji. Kada bi članovi klanova i njihova djela bili samo na našoj teritoriji vrlo brzo bi bili “uništeni”. Zato je neophodno da službe i drugih država odgovore na zahtjeve naših institucija kako bi se oko ovih kriminalaca stegao obruč- dodaje Rakočević.
On tvrdi i da je država jača od svakog klana, iako kriminalci nekada imaju pristup kao da su iznad nje.
– Imamo ogromnu prednost da kriminalne grupe nemaju svoju državu, iako mogu da se zanose. Jednostavno rečeno, bili bi zgaženi da su ostali samo u Crnoj Gori. Upravo zato veliki broj njih napušta teritoriju naše države. Država kasni sa njima upravo zbog povezanosti sa klanovima iz drugih zemalja – kaže Rakočević.
On je naveo i da Crna Gora ima dobre zakone koji mogu da djelovati preventivno na sve počinitelje krivičnih djela, pa i na članove organiziranih kriminalnih grupa. Ipak, tvrdi, izmjena zakona i strože kazne ne bi bile dovoljne da se likvidacije i sukobi klanova zaustave.
– Ne može se samo zakonskim rješenjima suzbiti ovo dešavanje. Neophodne su i druge operativne mjere, djelovanje na uzroke… Potrebno je puno investicija. Također, bezbjednosna kultura je veoma bitna i pomoć svakog građananina da policiji prijavi svaku sumnjivu situaciju i tako spriječi moguće izvršenje krivičnih djela – objašnjava Rakočević.
Da je došlo do varnica na relaciji „kavčani” i „škaljarci” bilo je jasno u februaru 2015. godine kada je pod vozilo Milana Vujotića, u Bloku pet, u Podgorici, podmetnuta eksplozivna naprava.
Vujotić, koji se povezuje sa grupom iz Škaljara, nije bio u vozilu kada se desila eksplozija. Nije se dugo čekalo na prvu žrtvu u pomenutom obračunu, jer je istog dana, kada je Vujotić bio na meti napadača, u Beogradu stradao Cetinjanin Goran Radoman, koji je 20. februara 2015. ubijen u garaži zgrade na Novom Beogradu, gdje je imao “penthouse”. Radoman je bio pripadnik „škaljarskog” klana, i vjeruje se da je bio najodgovorniji za krađu 300 kilograma kokaina u Valenciji.