Zlatko Vujović, politički analitičar i direktor Centra za monitoring, za našu stranicu “Zašto?” analizira zbog čega su nedjeljni parlamentarni izbori u Crnoj Gori najneizvjesniji do sada.
Jedan od faktora neizvjesnosti parlamentarnih izbora je da Demokratska partija socijalista (DPS) Mila Đukanovića nastupa samostalno prvi put još od 1996. godine. Pa je samim tim ta odluka, koja je bila donijeta praktično nakon prošlih parlamentarnih izbora, na neki način uticala i na promjenu strategije DPS-a. Od 2012. godine nastupa period, uslovno rečeno, brutalnog obračuna DPS-a sa svima onima koji su spremni da se kritički osvrnu na rad i funckionisanje Vlade i nekih državnih institucija. I to prije svega kroz funkcionisanje njihovih specijalnih medija i emisija. To je, sa druge strane imalo za posljedicu produbljivanje jaza između DPS-a i gotovo svih onih aktera na javnoj sceni koji nisu bespogovorni sljedbenici onoga što je bio zvanični stav DPS-a. Koalicioni kapacitet DPS-a se smanjivao kako su se izbori približavali, a sa druge strane, DPS nije uzeo u obzir mogući novi faktor, a to je – uticaj spoljnih aktera na izborni proces.
Tu dolazimo do drugog razloga zbog čega su ovi izbori neizvjesni. A to je uplitanje ruskog faktora u izbore u Crnoj Gori. Veliki novac je uložen u dio crnogorske opozicije, a ima za posljedicu da prije svega, Demokratski front ima izuzetno kvalitetnu i jaku kampanju. Znači, Demokratski front je uspio svojom kampanjom i angažovanjem izraelskog stručnjaka, da prilično uspješno sakrije sve one nedostatke koje ova koalicija ima. A to je, prije svega jedan radikalizam, nacionalizam i matrica razmišljanja veoma slična DPS-u – a to je obračun sa svim onima koji kritikuju Demokratski front. Spotovima je jednostavno napravljena jedna maska koja djeluje prilično uspješno. A sa druge strane DPS jednostavno nije bio spreman na adekvatan odgovor, ovoj promjeni izborne strategije koju je Demokratski front primjenio. I u toj situaciji, DPS-ova kampanja možemo reći da nije ništa lošija nego što je bila ranije, ali ona je ista. Jednostavno oni ljudi koji su kreirali kampanju DPS-a nisu dorasli trenutku, insistiraju na nekim starim rješenjima i ne mogu da pariraju jednoj dosta modernoj, agresivnoj i dinamičnoj kampanji Demokratskog fronta.
U toj novoj konstelaciji odnosa, treći faktor koji bih istakao je (ne)uspješnost koaliranja. Pod tim podrazumjevam prije svega da DPS nije uspio direktno u pregovorima sa potencijalnim koalicionim partnerima, a što uticajem da oni koji nisu na listi DPS-a naprave neku vrstu koalicije i smanje rizik od gubljenja parlamentarnog statusa. To je uticalo da postoji ogroman rizik, po prvi put do sada, da dođe do rasipanjs glasova onih snaga koje su bliske DPS-u odnosno onih snaga koje čine sadašnju vladajuću koaliciju. S druge strane opozicija je minimalizovala rizike za rasipanje glasova. Kroz ta tri razloga imamo situaciju da su ovi izbori u Crnoj Gori najneizvjesniji do sada. Prosto, DPS je propustio dosadašnji mandat od četiri godine, što pod uticajem problema unutar vladajuće koalicije sa SDP-om što pod uticajem spoljnih faktora. Ali prije svega, zbog jednog agresivnog pristupa koji je imao za posljedicu da su oni otvorili ratne frontove sa skoro svim društvenim subjektima koji nisu bili spremni da bezpogovorno da slušaju njihove odluke, odnosno zahtjeve.
