Britanac, poznat medijima samo po imenu Grejem, probudio se prije 9 godina u čvrstom ubjeđenju da više nije živ, iako je i dalje disao. Ljekari su zaključili da boluje od Kotarovog sindroma, poznatog još i kao “sindrom mrtvaca koji hoda”, kada oboljeli misli da se pretvorio u zombija, prenosi “Independent”.
Grejem nije povjerovao ljekarima i dijagnozi, već je insistirao na tome da je njegov mozak mrtav. Do neobičnog oboljenja došlo je nakon što je Grejem, koji je patio od teške depresije, pokušao da se ubije stavljajući električni aparat u kadu, piše britanski “Indipendent”.
Osam mjeseci kasnije rekao je ljekarima da mu je mozak mrtav ili, u najboljem slučaju, da mu nedostaje. Prestao je da puši, da govori i odbijao je da jede, jer kako je govorio, “u čemu je svrha ako sam mrtav.”
Tek poslije nekoliko mjeseci uzimanja terapije i liječenja uspio je da prevaziđe ovakvo stanje i da živi koliko-toliko normalno.
– Nisam želio da se viđam s ljudima. Nije bilo svrhe. Nisam nalazio zadovoljstvo ni u čemu. Ranije sam obožavao svoj automobil, ali tada mu nisam prilazio. Ništa me više nije zanimalo. Izgubio sam osjećaj mirisa i ukusa. Nije bilo svrhe ni da jedem jer sam bio mrtav. I samo pričanje je bilo gubljenje vremena jer nisam imao šta da kažem – opisuje Grejem kako se osjećao.
Vrhunac stanja je bio kada je osjetio da ga nešto tjera da ode do lokalnog groblja.
– Pomislio da bih mogao tu da ostanem. To je bilo mjesto gdje sam najbliže mogao da osjetim smrt. Ali, policija bi dolazila i tjerala me odatle – kaže Grejem.
Oporavak je počeo nakon što je skeniranjem otkriveno da je nivo ativnosti u nekim dijelovima mozga toliko niska, kao kod pacijenata u vegetativnom stanju. Ljekar koji ga je pregladao rekao je da nikad nije vidio nešto slično i da njegov mozak funkcioniše kao kod nekog ko je pod anestezijom ili dok spava.
Poslije nekoliko mjeseci liječenja, Grejem je počeo sam da izlazi iz kuće i da se osjećao mnogo bolje nego ranije.
– Više ne osjećam da mi je mozak mrtav. Ne plašim se smrti, ali to nema veze sa onim što se dogodilo, jer svi ćemo umrijeti jednog dana. Jednostavno, srećan sam što sam živ – ispričao je Grejem.
