Kada je ured državnog tužilaštva u Ajovi, u SAD, počeo istraživati slučaj vezan za dobitni listić vrijedan više miliona dolara, čiji je vlasnik bio nepoznat, niz sumnjivih dobitnika počeo je izlaziti na vidjelo, prenosi “New York Times”, koji na početku donosi informaciju o čovjeku koji je godinama istraživao slučaj.
Tomas Miler (Thomas H. Miller), zamjenik državnog tužilaštva u Ajovi, četiri godine prije svog penzionisanja angažirao je Roba Sanda kao tužioca.
Sanda je posebno mučio slučaj vezan za jedan sumnjivi listić za lutriju u vrijednosti od 16,5 miliona dolara – istražitelji nisu bili sigurni je li u tom slučaju počinjen zločin. Najinteresantniji dokazi bili su videosnimci nadzorne kamere s jedne benzinske stanice.
Na snimku se vidi kako neki čovjek s kapuljačom ulazi u trgovinu te kupuje dva hot-doga i nešto za piće. Zatim je izvadio dva listića za lutriju “Hot Lotto” – ova lutrija igra se tako da igrač ili računar same lutrije odabere pet brojeva između 1 i 39 te još jedan broj između 1 i 19.
Nagrada za igrača koji pogodi prvih pet brojeva iznosi deset hiljada dolara, no one koji pogode svih šest očekuje puno veći iznos, ovisno o broju igrača koji su kupili karte. Blagajnik je uzeo njegove ispunjene listiće i provukao ih kroz terminal lutrije. Nepoznati čovjek je izašao i odvezao se.
Sand je stalno iznova gledao video, no nije uspijevao primijetiti ništa novo što bi bilo od većeg značaja.
Listić iz videa kupljen je 23. decembra 2010. godine, a šest dana kasnije odabrani su dobitni brojevi: 3, 12, 16, 26, 33, 11. Unatoč tome što je objavljeno da je spomenuta trgovina prodala dobitni listić, niko se nije javio.
Lutrija Ajove potom je održala konferenciju za novinare. Nakon toga počeli su pristizati pozivi, a više desetaka ljudi tvrdilo je da su oni dobitnici. Ipak, postojali su ključni dokazi koji nisu bili javno dostupni – serijski broj dobitnog listića i videosnimak čovjeka koji ga je kupio.
Tri mjeseca nakon objave dobitnog listića, lutrija je ponovo podsjetila javnost na njega. Isto se dogodilo nakon šest i devet mjeseci, uz upozorenje da dobitnici imaju godinu da pokupe svoju nagradu.
Napokon, 9. novembra 2011., advokat iz Kvebeka Filip Jonston (Philip Johnston) nazvao je lutriju Ajove, dao tačan serijski broj dobitnog listića, no nije ispravno opisao odjeću koju je dobitnik nosio kada je kupio listić.
Tačno godinu nakon izvlačenja te manje od dva sata prije isteka zakonskog roka, predstavnici jedne ugledne advokatske kompanije pojavili su se u centrali lutrije Ajove s dobitnim listićem. Tvrdili su da listić pripada jednom fondu.
Kasnije je lutrija doznala da je korisnik fonda korporacija iz Belizea na čijem se čelu nalazio Filip Jonston, advokat iz Kanade.
– Cijela ta situacija jednostavno je previše smrdjela – kaže Teri Rič (Terry Rich), izvršni direktor lutrije Ajove.
Jonston je rekao istražiteljima da ga je zbog listića kontaktirao advokat iz Hjustona po imenu Robert Sonfild. Također je spomenuo teksaškog biznismena Roberta Rodesa, no po dolasku u Teksas istražitelji nisu uspjeli stupiti u kontakt s njima.
Odjel za kriminalne istrage u Ajovi je 9. oktobra 2014. godine napokon javno objavio sporni snimak dobitnika.
Nekoliko dana kasnije jedan zaposlenik lutrije Majnea prepoznao je glas iz videa kao glas muškarca koji je nekoliko godina ranije sedam dana provodio sigurnosnu reviziju u njihovom uredu.
Taj zaposlenik nije bio jedina osoba koja je prepoznala glas sa snimka – koji je na kraju identificiran kao glas Edija Tiptona (Eddie), direktora informacijske sigurnosti pri međudržavnoj udruzi lutrija. Tipton je bio paranoičan tip koji je rijetko plaćao karticama te se bojao da mu neko ne ukrade identitet.
Tipton se trudio svidjeti svima. Njegovi su se prijatelji pitali kako si može priuštiti ogromnu kuću s obzirom na plaću koju je primao. On im je objasnio da je usamljen i da više od svega želi porodicu te da je stoga sve što je uštedio odlučio uložiti u kuću za koju se nadao da će jednom biti puna.
Ipak, ta mu se želja nikada nije ostvarila. Život mu se vrtio oko posla. Radio je po 60 sati sedmično i ostajao u uredu do 11 navečer.
Tiptonovi prijatelji koji su ga prepoznali na snimku nisu mogli vjerovati svojim očima. Osjećali su se izdanima. Jedan od njih rekao je istražiteljima da je za njega to iskustvo bilo isto kao da je otkrio da mu je rođena majka ubica.
Tipton je uhapšen u januaru 2015. godine. Zahvaljujući videu, državno je tužilaštvo znalo da je on kupio dobitni listić. Iz ispisa njegovih telefonskih poziva vidljivo je i da je istog dana pričao 71 minutu s Robertom Rhodesom. Istražitelji su vjerovali da je Tipton namjestio dobitak.
Tiptonov prijatelj Jason Maher spomenuo je njegov interes za softver koji se može instalirati pomoću flash drivea te tako preuzeti kontrolu nad računarom, prikrivajući svoje postojanje sve dok se poslije sam ne izbriše.
Sand je bio uvjeren da je Tipton ušao u sobu za izvlačenje brojeva šest sedmica prije velikog dobitka te da je tada uspio instalirati spomenuti softver na računar koji odabire dobitne brojeve.
Državno je tužilaštvo trebalo dokazati samo da je Tipton kupio listić za lutriju unatoč činjenici da je radio za međudržavnu udrugu lutrija te da je potom prevarom pokušao doći do osvojene nagrade.
Proglašen je krivim 20. jula 2015. godine te je osuđen na 10 godina zatvora. Ipak, Sanda je Tiptonov slučaj i dalje mučio. Sandu je bila sumnjiva činjenica da je Tiptonov advokat zatražio brzo suđenje od 90 dana – što je državnom tužilaštvu skratilo vrijeme istraživanja.
Jednog jutra Sand je dobio poziv iz Teksasa. Čovjek s druge strane linije rekao mu je da je o Tiptonovom slučaju čitao u novinama te ga obavijestio da je Edijev brat – Tomi Tipton – dobio na lutriji deset godina ranije.
Početkom 2006. godine čovjek po imenu Tom Bargas kontaktirao je policiju te im ispričao sumnjivu priču.
Bargas je bio vlasnik 44 štanda s pirotehničkim sredstvima te je dva puta godišnje – nakon 31. decembra i Dana zahvalnosti – imao na raspolaganju ogromnu količinu novca. Krajem decembra nazvao ga je lokalni sudac te mu predložio da zamijeni svojih pola miliona dolara s njegovim.
Bargasu nije bilo jasno odakle sucu koji zarađuje oko 35 hiljada dolara godišnje toliki novac. Nazvao je policiju koja je potom kontaktirala FBI.
FBI je Bargasa opremio opremom za prisluškivanje te je dogovoren sastanak sa spornim muškarcem. Došlo je do razmjene novca, a FBI je zatim započeo s istraživanjem serijskih brojeva na novčanicama. Renison je nekoliko mjeseci kasnije saznao da je spomenuti sudac pao sa stabla (dok je lovio Bigfoota) te da se nalazi u bolnici.
U rujnu 2015. godine istražitelji su saznali da je Robert Rhodes, najbolji prijatelj Edija Tiptona, početkom 2008. godine podignuo dobitak od 783.257 dolara – izvlačenje se odvilo 29. decembra 2007. godine – na isti datum kada je izvučena i Tiptonova dobitna kombinacija tri godine kasnije.
Istražitelji su potom povezali još nekoliko dobitaka s Tiptonovim imenom. Tiptonu je ponuđena mogućnost nagodbe – Sand je od njega tražio da prizna kako je namjestio lutriju da bi se poboljšala njena sigurnost.
Tipton je pristao na nagodbu te je objasnio da mu plan uopće nije bio obogatiti se, već pokušati probiti sistem.
Tipton je prije izricanja presude izrazio žaljenje za svoja djela. Potom je osuđen na 25 godina zatvora. Također je raznim državnim lutrijama trebao vratiti oko 2,2 miliona dolara iako je njemu pripalo tek oko 350.000 – ostatak bi dobili oni koji bi podigli novac.
