Štraus, koji je sagradio “pola grada”, a to skoro i doslovno vrijedi kada je riječ o području M. Dvora, je rekao kako ispod Sarajeva, u nekim dijelovima grada, protiču jake podzemne vode i da je gradnja zgrada na tim mjestima veoma rizična, ali da o tim vodama više niko ne vodi računa i da se zgrade prave nesmetano i u najrizičnim područjima.
– Ispod Miljacke protiče još jedna Miljacka – kaže Štraus, dodajući da već odavno niko ne prati snagu te kao ni drugih podzemnih voda u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Za njega je to drsko kršenje propisa koje bi se jednom nekome moglo obiti o glavu.
Štraus prati dešavanja oko zemljotresa u Nepalu i koji je u samo nekoliko trenutaka odnio mnogo života u ovoj zemlji. Kaže da nije stručnjak za tu oblast, ali su ga potresni snimci iz Nepala vratili u 1963. godinu, kada je snažan zemljotres razorio Skoplje i još neke dijelove tadašnje Jugoslavije.
Zemljotres u Skoplju, kaže Štraus, posve je promijenio pravila gradnje u tadašnjoj Jugoslaviji, koja su za kratko vrijeme dovedena u rang svjetske kvalitete, tačnije prema takozvanim čikaškim kriterijima.
– Nekom zemljotresa u Skoplju država je naložila pooštravanje kriterija prilikom gradnje. Čak toliko da je sama izgradnja objekata porasla za nekih 15 posto – prisjeća se Štraus.
– Vlada je uvojila da se mora graditi po čikaškim standardima, jer je Čikago u SAD tada uziman za parametar sigurnosti gradnje, uspostavljen nakon što je ovaj grad 1871. godine zahvatio čuveni Veliki požar. Zgrade koje su u Sarajevu napravljene tada, poput nebodera na Šopingu i danas su sigurne u potpunosti – kaže Štraus. Nažalost, za sigurnost mnogih zgrada koje se u Sarajevu grade sada, ne može garantovati, piše Patria.
